Poštovani,

Javljamo se iz stvarnog svijeta – onog koji nije iscrtan PowerPoint prezentacijama, investicionim bajkama i Twitter najavama. Svijeta u kojem ljudi ne traže PR poruke, već odgovore, podršku i istinu. A vi kao da računate na ono najgore u nama – da ćemo zaboraviti. Čak ni tragedija na Cetinju, najsnažniji alarm novije crnogorske istorije, nije vas probudila iz fantazije moći i birokratske dremeži. Tim povodom ste najavili reforme, jačanje brige, razvoj kapaciteta, promjene. Danas, pola godine kasnije, poručujete – nepravda i nasilje su uobičajena stanja, patite tiho u četiri zida jer može biti i gore.

Pozvali ste nas na sastanak u Kabinet predsjednika Vlade (16.01.2025.). Došle smo vjerujući da ste pozvali  grupu stručnjakinja koja ima što da kaže, a i zna šta treba raditi nakon masovnih zločina koji proizvode traumatske doživljaje. Naknadno smo shvatile da smo bile pozvane samo zbog toga jer je prethodna Vlada ignorisala naš zahtjev za prijem. Dakle, primili ste nas srdačno i sjedale smo sa vama i izložile naše ideje o situaciji, uvažavajući rad na terenu naših kolega/inica, jer vi niste imali nikakve predloge za nas. Imale smo dva minimalna zahtjeva: jedan se odnosio na pružanje elementarnog znanja vašim ministrima o traumi, jer je važno da razumiju da i od njihove volje(odluka) zavisi ozdravljenje traumatiziranih i drugi, koji se odnosio na organizaciju radnog sastanka svih profesionalaca/ki koji su angažovani na Cetinju, radi određivanja dugoročnih koraka u rješavanju trauma na Cetinju. Treći zahtjev je bio vizionarski, tražio je razvoj stručnog rada sa traumom kroz mogući Institut za traumu, u okviru planova za mentalno zdravlje. Obaviještene smo o izradi plana o Unapređenju i zaštiti mentalnog zdravlja. Obradovale smo se, to je bila izvanredna šansa da se ta jedinica (Institut za traumu) inkorporira u njega. Razmotrićete, obećali ste, a prvi predlog na licu mjesta prihvatili. Njegova realizacija je povjerena službenicama, na sastanku 18.03.2025. ispostavile smo predloge za 3 sata rada. Za realizaciju „nije bilo vremena“. Ostalo je „izgubljeno u prevodu“, a mi zaboravljene u realnosti. I ne samo mi, nego i liječenje i prevencija trauma.

Ministarstvo zdravlja predstavilo je Parlamentu i javnosti dokument pod nazivom Program za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja 2025/6 (15.05.2025.), marketinški proizvod bez reformskih sadržaja, bez integriteta i najvažnije, bez stvarnosti. U tom papiru nema žrtava, nema Medovine, nema 1. januara, nema trauma, nema ni minumum političke volje da se problem traumatskih doživljaja sanira, a nema ni pacijenata, ni savremene psihijatrije, ni psihoterapije u Crnoj Gori.

Predsjedniče Vlade i Ministre zdravlja, namjera vam je da mentalno zdravlje Crne Gore ostane u mraku, doslovno u mraku: netaknuto reformama, netaknuto programima, netaknuto stvarnim ljudima. Ono o čemu mediji ovih dana izvještavaju o Dobroti (radile smo tamo i znamo kako je bilo) je ravno izvještavanjima iz mučionica. Dobar dio je vaša zasluga. Malo je patnja bolesnih ljudi, stavljate im kriminal u bolest. Kriminalizujete ih, otežavajući im svaki izlazak iz „Dobrote“. To je slika vašeg evropejstva, humanosti, etike i profesionalnosti. To je vaš uspješan rad za „Crnu Rupu“ (kako intimno zovete Crnu Goru)!

Nama je 13. jul još uvijek praznik nade i moralni zadatak da se držimo čojstva i antifašizma. 

Zato neka ovo pismo ostane kao javni podsjetnik: vi niste samo zakazali. Vi ste – samosvjesno – lagali. Naša kolektivna trauma ima bolje pamćenje, ona se ne da zavesti ona se mora dugotrajno strpljivo povjerenjem liječiti. I imamo strpljenja i povjerenja, nažalost, ne više u vas.

Članice NVO „ANIMA“-Centar za žensko i mirovno obrazovanje:

Ljubomirka Ljupka Kovačević

Ervina Dabižinović

Maruška Drašković

Julijana Cicović

Verica Mirović

Aleksandra Kovačević

Crna Gora, 13. jul 2025.

Za Crnu Goru koja pamti. Za Crnu Goru koja se ne predaje.

Na dan kada je Crna Gora 1878. stekla međunarodno priznanje kao nezavisna država i kada je 1941. godine digla ustanak protiv fašizma, danas, 13. jula 2025. imamo sve razloge da opet podignemo glas. Ne samo u slavu prošlosti, nego i u odbranu onoga što se danas sistematski uništava – u odbranu slobode, sjećanja, razuma i suvereniteta.

U trenutku kada se slavi antifašistički ustanak, svjedočimo tihoj, ali upornoj kontrarevoluciji, koja se ne vodi oružjem, već zakonskim aktima, prostornim planovima, duhovnim memorandumima i revizionističkim narativima. Crna Gora se ubrzano kreće niz tri opasne nizbrdice – ka autokratiji, teokratiji i fašizmu.

Crna Gora bilježi ubrzan gubitak narodnog suvereniteta i moći odlučivanja građana. U procedurama koje izbjegavaju suštinsku javnu raspravu i nadzor, vlast donosi odluke koje određuju budućnost ove zemlje – bez građana i protiv njih. Sporazumi sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima omogućavaju rasprodaju prostora i resursa bez ikakve transparentnosti ili demokratske kontrole. Prostorni plan Crne Gore do 2040. godine betonira obalu i pretvara prirodu u robu, ignorišući glas zajednica koje će to najviše osjetiti. Predlog izmjena Zakona o javnim okupljanjima pokušava da protest kriminalizuje i građane pretvori u nijeme posmatrače sopstvenog potčinjavanja.

Srpska pravoslavna crkva (SPC) više ne djeluje kao vjerska zajednica već kao politička sila sa ambicijom da upravlja državom. Njeni lideri aktivno učestvuju u negiranju crnogorskog identiteta, reviziji istorije i ograničavanju ženskih prava. Za to vrijeme država ćuti. Ta tišina je saglasnost. A kada vjerska organizacija određuje granice javnog prostora, onda sekularna država postoji samo na papiru. U društvu gdje Crkva ima ovakav stepen uticaja, a država nema volju da ga ograniči govorimo o uvodu u teokratiju.

U Crnoj Gori se vodi revizionistički rat protiv istorije u kom se hegemonistički projekat "Srpskog sveta", ranije „Velike Srbije“, predstavlja kao „pomirenje“ i „bratstvo“, četništvo se rehabilituje kao rodoljublje, zločinci se proglašavaju mučenicima i herojima i pokreću se inicijative za njihovu materijalnu memorijalizaciju. Fašizam se ne vraća u uniformama – on se vraća kroz kulturnu politiku, kroz manipulaciju narativima, kroz državni zaborav. Ne pristajemo na laž, na autoritarnost, na zaborav. Danas, kada se antifašizam svodi na frazu, a njegovi protivnici sjede u institucijama, naša odgovornost nije samo da pamtimo – već da djelujemo.

Za Crnu Goru koja pamti. Za Crnu Goru koja se ne predaje.

 ANIMA će 13. jula 2025, na Trgu od oružja u Kotoru u 18 sati realizovati akciju Za Crnu Goru koja pamti. Za Crnu Goru koja se ne predaje.

 Tim ANIME

S akcije:

Women on a square in Kotor carying plaques with words of protest

Woman at a protest in Square of Arms in Kotor protesting

11. juli – Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici

Ove godine navršava se 30 godina od genocida u Srebrenici – najvećeg zločina počinjenog na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Genocid nad Bošnjacima Srebrenice počinile su vojne i paravojne formacije Vojske Republike Srpske, pod komandom haškog osuđenika Ratka Mladića, uz sveobuhvatnu političku, logističku i vojnu podršku režima Slobodana Miloševića i tadašnje vlasti u Crnoj Gori. Prema podacima Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodnog suda pravde (MSP), ubijeno je 8372 muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti. Njihova tijela, rasuta u masovnim i sekundarnim grobnicama, pronalaze se i danas. Istina i pravda za žrtve još uvijek nisu zadovoljene.

Uprkos usvajanju Rezolucije o zabrani negiranja genocida u Srebrenici u Skupštini Crne Gore (7. jun 2021), snažni talasi revizionizma, relativizacije i poricanja genocida prisutni su u javnom i političkom prostoru. Od 2021 godine, Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje pozivaju Skupštinu i Vladu Crne Gore da hitno utvrde 11. jul kao zvaničan Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Međutim, službeni diskurs sve češće izbjegava inicajative, jasne osude, dok se saradnja sa nosiocima velikodržavnih ideologija nastavlja.

Na tridesetu godišnjicu genocida podsjećamo:

  • Sjećanje na Srebrenicu je etička i politička obaveza svakog društva koje želi da gradi mir, pravdu i odgovornost.
  • Negiranje genocida je akt nasilja nad žrtvama i prepreka za pomirenje.
  • Kultura sjećanja mora biti zasnovana na istini, ne na nacionalnim mitovima ili političkoj opstrukciji.
  • Crna Gora mora jasno i dosljedno prepoznati sopstvenu ulogu i odgovornost u ratovima devedesetih, uključujući podršku režimu koji je učestvovao u izvršenju genocida.
  • Ustanoviti 11. jul kao zvanični Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

U vremenu kada se nasilje i nacionalizam ponovo normalizuju – Srebrenicu pamtimo zbog istine, zbog pravde, zbog budućnosti.

Pamćenje nije osveta. Pamćenje je otpor.

ANIMA - Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor

Sa dubokom zabrinutošću reagujemo na održani skupa pod nazivom „Sabirni centar Morinj – istorijska manipulacija“, koji je 27. maja u Kotoru, uz prisustvo lokalne vlasti, predstavljen kao naučni događaj, dok je u svojoj suštini bio negiranje ratnih zločina i pokušaja brisanja pamćenja zločina iz devedesetih.

Ovakvi pokušaji reinterpretacije zločina u patriotizam, posebno kada dolaze uz podršku vlasti, ne predstavljaju doprinos javnoj debati, otvaranju bolnog pitanja nečovječnog postupanja i torture u logoru te utvrđivanju svih vidova odgovornosti, već udara na pravdu i dostojanstvo žrtava logora Morinj. U pitanju je namjerni čin istorijske manipulacije  koji nosi ozbiljne posljedice za zajednicu.

ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje više od dvije decenije radi na očuvanju kulture sjećanja u Kotoru i šire. Od sticanja nezavisnosti Crne Gore, sprovodile smo ulične akcije, saopštenja, prikazivanje filmova, dijeljenje informativnog materijala, simbolična obilježavanja i istraživanja o odnosu institucija prema logoru Morinj. U publikaciji „Pamtimo logor Morinj“ jasno je dokumentovano da i pored brojnih otpora u strukturama vlasti, postoji potreba građana za javnim priznanjem zločina i institucionalnim obilježavanjem mjesta stradanja.

Podsjećamo: u Sabirnom centru Morinj, od oktobra 1991. do avgusta 1992. godine, bilo je zatvoreno oko 300 civila iz Hrvatske, koji su bili izloženi mučenju i nečovječnom postupanju. Sudski proces, koji je trajao od 2007. do 2014. godine, okončan je osuđujućim presudama za četiri osobe i reparacijom u iznosu od 1.485.510 eura. Ove presude nisu „istorijska manipulacija“, već pravosnažno utvrđene činjenice.

Podrška ovakvim skupovima od strane lokalnih vlasti ne može se tumačiti kao neutralan čin, već kao aktivna saradnja u brisanju pamćenja na ratne zločine. To je ozbiljan napad na temeljne vrijednosti pravde, ljudskih prava i antifašizma. To je institucionalizovani revizionizam. Ovaj skup pokazuje problem države Crne Gore i vlasti na svim nivoima: izostanak lustracije, institucionalnu zarobljenost, normalizacije nacionalizma i političke trgovine identitetima. Dok god zločini iz devedesetih budu svjesno izostavljani iz obrazovanja i javne politike umjesto istine – građanima će se nudi reiterpretacije, zaborav i održavanje sukoba Umjesto odgovornosti za počinjene zločine – opravdavanje i manipulacija. Umjesto katarze – ćutanje.

Revizionistički narativi koji se danas sve češće promovišu, ne dolaze iz neznanja, već iz političkog interesa da se negira odgovornost i produži nacionalistička agenda.

Podsjećamo da tzv. "Rat za mir" nikada nije adekvatno okončan: nije utvrđena puna  odgovornost kolektivne svijesti, lustracije ni stvarnog pomirenja. Revizionizam koji danas buja nije izraz slobode mišljenja – to je sistemska, politička i medijska strategija nasilja nad istinom.

Istorija se ne prekraja bez posljedica. Revizionizam ponižava žrtve, potpiruje tenzije i sprečava društvo da sazri. Negiranjem zločina šalje se poruka da pravde neće biti, a time se direktno ugrožava i budućnost.

Zločin nije manipulacija. Istina nije prijetnja. Sjećanje je naša odgovornost.

Dostojanstvo žrtava logora Morinj nije predmet interpretacije – ono je osnov svakog pokušaja demokratizacije i ozdravljenja društva.

 

Tim ANIME

 

 

Već neko vrijeme suviše napora mi treba da odgledam do kraja neku emisiju na našim zavisnim i nezavisnim televizijama koja se odnosi na aktuelnu situaciju u Crnoj Gori. Sve  političke emisije preplavljene su umišljenim likovima koji glume voditelje, političare, i eksperte zato što iza njihovih nastupa ne postoji nikakva profesionalna odgovornost a još manje razmišljanje o ljudima i životu u Crnoj Gori. O bilo kojoj temi da se priča isti je scenario: što je ko rekao, što je ko mislio da je taj što je rekao mislio kad je to rekao, kako može da misli to što je rekao, da li je ustvari mislio to što je rekao itd..itd. Niko izgleda ne može da da lični odgovor o nekoj pojavi jer je funkcijom koju zauzima prestao autonomno da misli već mora da misli samo o tome što drugi tj „druga strana“o tome misli. Štrikiraju se narcisoidni nastupi i lajkuju se u korist božanstva partije ustoličujući nacionalnu mržnju iznad svakog logičkog argumenta i lojalnost vođi iznad svakog ličnog autoriteta.

Odgledah emisiju Načisto na TV Vijesti sa radoznalošću da čujem što predstavnici različitih partija na značajnim pozicijama misle o dvije teme koje se vrte u javnosti  zadnjih dana: a) Prezir prema Parlamentu i državnim praznicima od strane predsjednika Parlamenta i b) argumenti za ili protiv u odnosu na sporazum sa UAE.

Krenuću od postavljene scene - dvije žene predstavnice vladajućih partija i dva muškarca iz opozicije a voditelj između. I bila bi to dobra ravnoteža moći  da nisu usta otvorili/e. I to je simbolički prikaz upravo onoga što je danas politički i medijski život Crne Gore – elementi postoje, forma je u estetskom smislu zadovoljena – lijepa modna slika u skladu sa standardima. U trentku kada se pusti glas evidentno je da on ne prati sliku već prati misaonu prljavštinu, nasilje koje je umiveno prvom scenom. Prati nedostatak onoga što čini ljudskost a to je – kontrola emocija, racionalno mišljenje i etičko promišljanje na koje su obavezani pozicijom koju imaju u društvu. Naravno, kao i uvijek do sada vladajući ešalon je neprikosnoven i podržan od voditelja (vrijeme koje im poklanja) a opozicija je dekor koji možda i ima što reći ali traži da im voditelj obezbijedi vrijeme. Ako on zaboravi na njih jer su tu samo kao nijemi svjedoci njegovih stavova, oni strpljivo ćute i slušaju zaboravljajući da su i oni značajan dio cjeline koja čini život Crne Gore i da je njihova obaveza da sebi obezbijede ravnopravnost na sceni ali i u političkom životu. Sadržaj predstave bih opisala onako kako je u narodu uobičajeno za takav govor i takvo ponašanje  „jedna glava a devet jezika“ u ringu sa voditeljem. On apsolutno gubi jer je njihova argumentacija iracionalna i zlonamjerna – a kreće se od ugroženosti srpstva (čak i ako bi bilo 100 godina vladajuća partija), potpunom identifikacijom sa stavovima partije, potpunim isključivanjem stida zbog nerazumijevanja značenja opšteg dobra, šaputanjem sa on line savjetnicima ili obožaocima, podizanje vlastitog sata na nivo državnog pitanja, i besramnog upoređivanja sa pređašnjom vlašću gdje umjesto zahvalnosti za metod koji su preuzeli od njih oni kritikuju njihov rad. Dodatno koriste ženski glas da bi  nadglasale voditelja jer nemaju sposobnosti da razumiju moć koju im je on pripisao. A predstavnici opozicije, nijemi posmatrači scene kao da im nije obaveza da se njihov glas jasno čuje jer nose moralnu odgovornosti prema onima koji nemaju moć koju oni posjeduju i koja ih privileguje.

I na kraju što sam ja razumjela nakon emisije.

Osobe koje su na pozicijama izvršne i zakonodavne vlasti su apsolutno prebrisale prošli identitet zbog kojeg su na toj poziciji a to je isključivo ideološko - političko pripadništvo partiji i umislile da su po božjoj volji na tim pozicijama pa su jedino pred bogom odgovorne a ne pred narodom čiji hleb jedu.

Uspješno napreduje realizacija projekta NSD – degradacija institucija i oduzimanje suvereniteta Crnoj Gori usklađeno sa potrebama Evropskih parlamentaraca. Ništavna je kuknjava o vrijednostima EU, progresu, demokratiji, pravu i pravdi demokratski nastrojenih pred okorjelim nacionalističkim i nasilničkim argumentima.

Vladajuća većina potpuno podržava ponašanje predsjednika Parlamenta (institucije), niti ga što pita, niti im je briga što radi dok ne dodirne polje koje su oni zauzeli, misle zavazda, da troše naše pare za njihove ograničene atare za koje misle da su svijet. Nije utješno ni to, a bilo je sasvim jasno u emisiji da je na čelu parlamenta magarac gospođama to nimalo ne bi smetalo jer one i onako nemaju nikakve odnose sa njim dok ne uneredi njihove cipele jer uredno koriste privilegije pozicija na kojima jesu.

Prema ugovoru UAE vladajuća većina ima sličan odnos kao prema predsjedniku Parlamenta sa dodatnom radošću jer osim institucija koje se urušavaju (koje se mogu i obnoviti i ojačati),  ugovorom postoji velika vjerovatnoća da će biti uništen prostor Crne Gore koji je nemoguće obnoviti.

Nema nade za nas jer opozicija govori ono što svako ko malo misli o budućnosti već zna, pa umjesto da djeluje, prihvata i bivstvuje u prostoru koji im je namijenila vlast (u emisiji voditelj) jer im je tamo udobno.

Ljupka Kovačević

Slušam ovih dana da nečije prisustvo, nejasna ideologija i organizacija kompromituju aktivnosti i zahtjeve neformalne grupe Kamo sutra. Znam iz iskustva i tvrdim da to nije istina i da oni koji to govore nesvjesno i svjesno sabotiraju aktivnosti ove grupe.  Svjesno sabotira ugroženi interes, a to je vlast. Jasno i očekivano. Nesvjesno sabotira autoritarna svijest tzv podržavaoca koja u svakoj situaciji traži autoritet i daje sebi za pravo da nečije djelovanje prosuđuje i vrednuje u skladu sa svojim sistemom vrijednosti. Zanemaruje se cilj (zahtjev) koji je postavljen i sama grupa postaje fokus pažnje za identifikaciju i kritiku. U priči postaje manje važno ono što se čini nego ono kakav utisak na druge ostavlja. Taj vid samoobmane naročito kod „viđenih muškaraca“ u Crnoj Gori je očekivan ali je zastupljenost tog fenomena u javnom prostoru zapanjujuća i zabrinjavajuća. Izostanak samorefleksije i samokritičnosti takvih je ugrožavajući elemenat u svim akcijama koje teže pravdi i promjenama u društvu. Kamo sutra svojim  djelovanjem provocira ovu svijest. Autoritarna svijest se manifestuje u funkciji paternalizma u kojem veliki uče male, stari mlade, moćni nemoćne, u kojem oni na poziciji (u medijima, fakultetima, politici, civilnom društvu) daju sebi za pravo da budu arbitri situacije. Izostanak poslušnosti smatraju ličnom uvredom. Da nije tako svi oni koji danas „savjetuju“ a i „love“ nepoželjne osobe na protestima znali bi da su sami propustili šansu a imali su je u procesu sticanja nezavisnosti i kasnije, da promijene pravac političkog djelovanja i razvoja svijesti društva u Crnoj Gori. Većina onih koji su danas „pametni“ stali su iza leđa Mila Đukanovića vjerujući da će im on ostvariti ciljeve i želje a on je samo mijenjao ugao gledanja i nastavljao po svome. Od čovjeka se više nije ni moglo tražiti ali od ljudi koji su ga stavili u prvi plan borbe za državu, jeste. Nije se moglo očekivati da će se vrlo brzo i lako konformirati zaboravljajući na temeljne vrijednosti društva kojem su težili i tako brzo relativizovati sva nepočinstva učinjena prije toga prema društvu a i prema njima samima. Oportunizam i konformizam su bile umiveno lice javnih ličnosti Crne Gore dok je korupcija i kriminal činila osovinu izgrađenog sistema. Nova vlast je metod prigrlila dodajući revanšizam. Zato nije važno ko personalno dolazi na proteste koje organizuje Kamo sutra. Svako ko podržava njihove zahtjeve  treba da bude dobro došao. Na protestima je važan BROJ, važna je spremnost svih onih koji hoće da stanu u sjenici Kama sjutra. Zahtjevi su važni kao što je nekada bila „nezavisnost“ koju su oni koji su se za nju borili, uz vođu kojem su predali moć, i izgubili. I ne treba „plakati za prosutim mlijekom“ treba se samo danas preispitati o vlastitoj poziciji  i o procesu koji se desio. Ko je spreman to da uradi zna gledajući napore Kamo sutra (ili bilo koga ko protestvuje) da je doprinio da je danas ulica jedino mjesto slobode (propisima mnogo ograničenije nego ranije) odakle danas kreću mladi ljudi za pravdu u Crnoj Gori. To im je ostavština umjesto izgrađenih institucija i demokratije. To jedino mjesto se ne smije paternalizmom izgubiti. Upoređivanje ove grupe sa bilo kojom drugom je nasilje, tražiti da se definišu ideološki je još veći stepen nasilja, tražiti da slušaju iskusnije je licemjerno. Jednostavno je, grupa je iznijela zahtjeve pa treba biti na ulici iza tih zahtjeva ili ostati kući. Kad bi BROJ ovog puta prevagnuo ka Kamo sutra napori sabotera (svjesnih i nesvjesnih) bi bili ništavni.

Dakle, nije važno KO dolazi nego ŠTO Kamo sutra traži. Smatram da je za početak sasvim dovoljno da BROJ bude toliki da se prvi uslov ispuni, da jedan partijac ostane bez pozicije. To bi bio znak da nema nedodirljivih i da izlazak na ulicu ima rezultat. To bi bio znak da smo spremni da svoj lični interes i „moralnu i intelektualnu veličinu“ podredimo jednom malom zadatku odgovornosti. Nemoguć je zadatak,  a i nije fer, da Kamo sutra mijenja sistem. Nije dovoljno da ljudi u sistemu rade svoj posao, nadmeno procjenjuju i kriju se poslušno iza leđa autoriteta kao što su do sada. Vrijeme traži veći stepen lične autonomije. Kamo sutra? Svojim imenom i postojanjem postavljaja pitanje. Ništa ne tvrdi. Traži se odgovor. Smjena jedne osobe sa funkcije je znak da je odgovor moguć. To je dovoljno za početak.

Ljupka Kovačević, aktivistkinja Anime

 

5. 12. 2024. Kotor

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv femicida ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje organizuje uličnu akciju 6. decembra u 12 i 15 sati na Trgu od oružja, u Kotoru.

U poslednjih pet godina, u Crnoj Gori je ubijeno 17 žena, dok je u poslednjoj godini ubijeno 5. Lista nije potpuna jer se pretpostavlja da femicidi nisu prepoznati ili prijavljeni. Femicid nije incident već je posledica kulturnog i institucionalnog normalizovanja nasilja nad ženama. U partnerskom odnosu najčešće je rezultat višegodišnjeg fizičkog, psihološkog i ekonomskog zlostavljanja žena, odnosno neadekvatnog institucionalnog odgovora na ovu vrstu nasilja. Pravde za žrtve i kada postoje  zakon, nema u sudovima. Političari ne posjeduju sposobnosti da razumiju i ozbiljno priđu ovom problemu zarobljeni patrijarhalnim i vjerskim ubjeđenjima. Povećava se povjerenje žrtava u nevladine organizacije koje pružaju podršku ali ne posjeduju moć da riješe ovo sistemsko nasilje zato što su odgovorne institucije sistema u kojima odlučuje politička volja i finansije. Krajnje je vrijeme da preuzmu odgovornost jer femicidi postaju sve češće a nasilje sve žešće. Dosta je bilo smrti žena bez adekvatnog društvenog odgovora!

 Ovom akcijom se pridružujemo i  solidarišemo sa akcijama aktiviskinja protiv femicida u zemlji, regionu i svijetu.

NI JEDNA ŽENA MANJE, NI JEDNA  MRTAV VIŠE!  

Tim ANIME

27. 11. 2024. Kotor                                              

Povodom Kampanje 16 dana akcija protiv nasilja nad ženama, obilježavamo 29. novembar Međunarodni dan braniteljki ljudskih prava i značajan datum ex Yu-stvaranje države na antifašističkim osnovama, akcijom u 12 sati na Trgu od oružja, 29 novembra 2024.

U ratovima izmijenjenom kontekstu na međunarodnom nivou, a na nacionalnim-nacionalističkim konfrontacijama, partitokratijom i korupcijom, smo u situaciji da se borimo za pravdu, jednakost i ravnopravnost žena.

Osjećamo odgovornost da pojačamo otpor nasilju koje se svakodnevno obrušava na egzistenciju žena, sistemskom nasilju koje je još uvijek ukorijenjeno u odnosima među polovima, u emocionalnim odnosima, u porodičnom životu, u nejednakosti plata, u eksploataciji ženskog rada, u izostanku adekvatnog i pravednog odgovora pravosuđa, pa sve do ekstremnog porasta femicida. U poslednjih pet godina, u Crnoj Gori je  ubijeno 17 žena, dok je u poslednjoj godini ubijeno 5. Lista nije potpuna jer se pretpostavlja da femicidi nisu prepoznati ili prijavljeni.

Na institucionalnom i kulturološkom nivou dominiraju patrijarhalne vrijednosti. Neznanje se ogleda u kreiranju klime koja pogoduje diskriminaciji manjina i jačanjem kleronacionalizacije svakodnevnog života. Velikom brzinom napreduje militarizacija i destrukcija svih dobara. Sve je manje nade za mir.

Oštro osuđujemo politike i ponašanje Vladinih izaslanika koji u kontinuitetu ugrožavaju ljudska prava i ponižavaju građanstvo i doprinose ambijentu konfrontacija i nasilja. Posebno oštro osuđujemo sve vidove nasilja nad ženama.

Na ovaj dan, kao braniteljke ljudskih prava izražavamo solidarnost sa ženama u zonama sukoba, sa ženama u regionu i u Crnoj Gori.

Za antifašizam, nenasilje i mir!

Kotor 07. 11. 2024.

”Fašizam je začarani krug mržnje”

Povodom 9. novembra – Dana borbe protiv fašizma i antisemitizma ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje organizuje akciju Fašizam je začarani krug mržnje - 9. novembra 2024. u 18 sati na Trgu od oružja u Kotoru.

 9. novembar – Dan borbe protiv fašizma i antisemitizma obilježava se u znak sjećanja na Kristalnu noć ("Kristallnacht") 1938. kada je u Njemačkoj počeo progon jevrejskih građana i građanki.

Ovaj datum se smatra simboličkim početkom Holokausta, politike sistematskog ubijanja miliona ljudi i podsjeća nas da Holokaust nije počeo sa deportacijama i koncentracionim logorima, nego se razvijao korak po korak. Fašizam se provlači do naših dana  kroz politike nasilja prema drugima, svakodnevno se produbljuje spirala mržnje i širi krug ratovima. Ljudske žrtve više nisu vijest a nebrojene su. Sve se to odvija pred našim očima.  U Crnoj Gori je na političkoj sceni ratno stanje bez oružja. Političke elite nas dijele po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti, isključuju sposobne i kritične, neznaveni povlače nerazumne ekonomske poteze i ugrožavaju pravdu na svim nivoima, ne samo sudsku nego i socijalnu. U nedostatku odgovornosti i argumenata  podstiču podjele i mržnju među ljudima. Primjeri se gomilaju: manipulacija brojkama sa popisa, mahanje zastavama, skidanje državnih zastava, od Skupštine do mjesnih zajednica i crkvenih dvorišta, problematizovanje službenog jezika. Identitetska pitanja su zamjena za postizanje prava, pravde i ekonomskog blagostanja.

Upozoravamo na to da se ove političke elite opasno približavaju ideologiji fašizma i ugrožavaju i ovu situaciju "ravnoteže straha" prijeteći eskalacijom sukoba u Crnoj Gori. Ne pristajući na to, podsjećamo na riječi Martina Lutera Kinga: ”Mrak ne može protjerati mrak, to može učiniti svjetlo. Mržnja ne može protjerati mržnju, to može učiniti samo ljubav.”

Politika mora da se temelji na solidarnosti i stvaranju mira. Obilježavamo ovaj datum jer nas na to obavezuju 2. antifašističke vrijednosti i 1. patnja koju bez prestanka i odgovornosti proizvode političari.

 

Povodom Drugog festivala mentalnog zdravlja, u Podgorici će se realizovati predavanje Opresija žena u sistemu psihijatrijske zaštite u Crnoj Gori. Mjesto održavanja je 201 Engaging Space u terminu od 17 do 19 časova 18. oktobra 2024. godine.
Predavanja sadrži teorijsko i na istraživanju zasnovano osvjetljavanje sistema opresije i socijalne kontrole žena u psihijatriji. Tretman u institucijama je usmjeren je na gratifikovanje rezultata da se žene usklade sa rodnom ulogom. Na taj način se smatraju psihijatrijski zbrinute. Pristup koji nije rodno senzitivan uključuje sistemsko nasilje, potpomognuto zakonskim rješenjima o pravima mentalnih pacijenata. Zakoni kojim se regulišu statusi i tretman žena u psihijatrijskim ustanovama u sebi ne sadrže nijedno od pravila politika rodne ravnopravnosti, o jednakopravnom tretmanu u sistemu institucionalne psihijatriske zaštite žena u Crnoj Gori.
 
Na taj način se ženama ograničavaju životne šanse da dođu do pozitivnih rezultata liječenja, unutrašnjeg doživljaja poštovanja i podrške, i integracije u socijalnu mrežu.
Predavačica
Ervina Dabižinović

Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti

ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor tim povodom, 17. oktobra 2024. u 12 sati na Trgu od oružja u Kotoru organizuje akciju.

17. oktobar se prvi put obilježio protestnom akcijom ljudi u Parizu 17 oktobra 1987. godine. Više od 100.000 ljudi okupljenih na mjestu gdje se 1948. potpisala Opšta deklaracija o ljudskim pravima, glasno je kazalo da je siromaštvo kršenje ljudskih prava i da se moraju preduzeti koraci za rješavanje ovog problema. Skupština UN je ovaj dan proglasila 1993. godine Međunarodnim danom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

Prema podacima Monstata stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti u Crnoj Gori je 2023. godine iznosila 34,1 odsto. Međutim, socijalna i ekonomska bijeda nikad ne ide sama. Devastacija na kulturnom i moralnom planu je još veća. Tu devastaciju proizvode politike koje uspjevaju da od nas proizvedu isključene pojedince ili čitave grupe isključenih stvarajući prostor za konformizam kojim postajemo saučesnici tih politika. Isključeni su obrazovani, stručni, oni sa integritetom, neistomišljenici političkih projekata, oni koji ne idu u crkvu, oni koji drugačije misle, oni koji se bune, oni koji prihvataju različitosti i ne dijele po vjerskoj, rodnoj i nacionalnoj osnovi. Isključivanje onih koji kritički misle doprinosi nasilju na svim nivoima što odgovara političkim elitama. Svakodnevno zloupotrebljavaju zajednička dobra i javne interese. Fiskalnim politikama urušavaju stubove zajednice: obrazovanje i zdravstveni sistem, male preduzetnike. Uspostavljanje pravnog nasilje je u službi autoritarnosti kako bi se oslobodili kritičara i proizvela generacije poslušnih kojima se može upravljati.

Nova Vlada je u obećanjima ekonomskog blagostanja na putu za Singapur napravila niz reformi koje nisu dugoročno popravile standard ali su napravile ozbiljne nepravde unutar sistema pa stepen nezadovoljstva i nesigurnosti poprima ozbiljne razmjere. Život u fantazijama i na kreditima nije zdrav ni za pojedinca a za društvo je katastrofalan. Siromašnih je sve više a sa tim buja svaka vrsta društvene bijede. 

Na ovaj dan tražimo da vladajuće elite prestanu da lažima i manipulacijama kriju svoju nesposobnost da pokrenu realne i pravedne ekonomske procese u Crnoj Gori. Ukoliko ne znaju da stvore uslove za privređivanje i motivišu ljude da rade neka nas njihove bijede (svake druge osim materjalne) oslobode.

Vrijeme je da ne bude više siromaštva i isključenih u Crnoj Gori.