NIKADA NEĆEMO ZABORAVITI GENOCID U SREBRENICI“


22. godine  nakon genocida  u Srebrenici   još se postavljaju pitanja o realnosti ovog organizovanog zločina u kome su učestvovali ljudi iz Srbije i Crne Gore  a čije posledice su vidljive na čitavom prostoru ex Yu. Pravda nije zadovoljena jer osim komandne i neposredne odgovornosti izvršioca (ne svih) ne proziva se odgovornost inspiratora i podržavatelja. Proces iscjeljenja društva je otežan organizovanim zaboravom i veličanjem zločinaca , izostaje i   uvažavanje patnji žrtava.
Uprkos simboličkog izvinjenja, obilježavanja ovog dana prisustvom ljudi iz vlasti komemoraciji i posjetama spomenika žrtvama  u Crnoj Gori  se ne razvija svijest o važnosti istine i odgovornosti za učinjeno.
U Crnoj Gori se aktivno podržava  ubjeđenje da Crna Gora nije podržavala i učestvovala  u genocidu i zločinima u BiH  od strane pozicije i većine opozicije.Ovakav odnos podržava podjele i ravnotežu straha od naacionalnih sukoba.
Govoriti o posledicama ratničke prošlosti znači govoriti o budućnostti u miru.

Aktivistkinje Anime se pridružuju ženskim organizacijama iz regiona u akciji  „Srebrenica 8372“  i  odaju puno poštovanje svim žrtvama i članovima porodica  genocida u Srebrenici.


Tim Anime

 

autorke:Ljupka Kovačević  i Ervina dabižinović

Nije prvi put da se političarke napadaju u Crnoj Gori. Svaki put kada se neka usudi da iskaže svoj stav koji se ne slaže sa mišljenjem njenih kolega biva optužena sa manje ili više „suptilnosti“ a najčešće da njena ženska glava ne razumije. U takvim situacijama većina u našim partijama bespogovorno staje u stroj muskog autoriteta pa joj ostaje jedini izbor da ode ili da odćuti. I ako ode da ćuti jer je njen govor neprijemčiv i nerazumljiv za mizogine političare a i za širu javnost. Ovih dana svjedočimo diskreditaciju političarke, Anke Vukićević  političarke građanske orijentacije, žene koja se „usuđuje“ da javno govori ono što misli, da brani svoj stav u interesu vrijednosti koje zagovara. Neprimjereni su napadi koje zbog toga trpi i opasni glasovi koji se čuju u javnosti povodom njenog djelovanja. 
Izgleda da agenda njenih političkih grijehova sadrži: zagovaranje suočavanja sa prošlošću od devedesetih do danas, zaštitu prava žena, antiratne agende, građansku opciju naspram nacionalističke i klerofašističke svih boja, zalaganje za antifašizam, antimilitarizam i pacifizam, uvažavanje različitosti, solidarnost i građanska Crna Gora. Glasovi iz tame govore da je „grijeh“ sarađivati sa antimilitarističkim, feminističkim i pacifističkim aktivistkinjama i zemlje iz regiona. Treba svirati u vojničke trube i razvijati mržnju prema drugima. Treba se zatvoriti u muške torove moći, primitivizma, prijetiti sa svih strana. Žene koje ne pristaju da su broj u partiji su prve na udaru, još teže onima koje nisu u nacionalnom stroju. Mislećim ženama u predpolitičkim društvima izuzetno je teško jer su nepredvidljive i slobodne od poslušnosti prema gospodaru i njegovom bogu.
Pišemo ovaj tekst kako bi skrenule pažnju javnosti na opasnost budućeg postrojavanja, na isključivanje svih koje drugačije misle. Nekome su ovdje izgleda potrebne samo dvije nacionalističke kolone kako bi se ravnoteža straha nastavila dok se „gospodari“ nadgornjavaju. Zato je tako bijedna bila podrška majkama koje su mjesecima štrajkovale, zato će sigurno izostati podrška ovim usamljenim glasovima. Važno je znati da ti glasovi postoje i da su oni jedina nada a to je ono što po našem mišljenju i Anka zagovara – jednakost bez obzira na pol, vjeru i nacionalno opredjeljenje, utemeljivanje politike na ravnopravnosti a ne na hijerarhiji. 
Ljupka Kovačević
Ervina Dabižinović

7.07.2017.

Povodom 19. juna  2017. godine, Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja, ANIMA –Centar za žensko i mirovno obrazovanje izdaje saopštenje .

            Silovanja na prostoru bivše Jugoslavije su bila planska, sistemska, organizovana i politički motivisana. Bečkom deklaracijom 1993, Rezolucijom 1820 prekinuto je ćutanje o ovim zločinima. Silovanje u ratu je imenovani i definisano kao ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti.        Od 1992-1995. godine na prostoru Bosne, prema podacima silovano je više od 20000 hiljada žena, djevojaka, djevojčica i muškaraca. Danas nakon 25 godina o ovim zločinima se malo govori. Za ćutanje o ovim zločinima odgovorne su politike, vlast, društvena zajednica i sistem institucija. Žrtve ovih zločina još uvjek su bez suštinske podrške. Pravda je nezadovoljena a žrtve trpe psihološki i socijalno nasilje što su pokazala i svjedočenja žena o ovom zločinu na Ženskom sudu –feministički pristup pravdi koji je održan od 7-9 maja 2015.godine u Sarajevu.

           

            Podsjećamo da je Crna Gora bila aktivna učesnica ratova na prostoru bivše Jugoslavije, da se o ovim zločinima ne govori, ne utvrđuju se činjenice o krivičnoj odgovornosti onih koji su u ime države ratovali u Bosni i na ostalim ratištima devedesetih. Koliko ima ratnih silovatelja iz Crne Gore ? 

Ukazujemo na ovaj datum kao značajan dan i pridružujemo se svima koji ga obilježavaju i koji se bore za kulturu sjećanja  jer pamtimo žene žrtve silovanja u BiH i važno je da političari odluče NIJEDNA VIŠE.

autorka : Ljupka Kovačević

Majke su „pobrkale lončiće“ stavile ljudsko dostojanstvo iznad straha i poslušnosti , uhvatile se za vlastitu ideju o pravednoj državi i etičkim principima ljudskosti, pokazale da se sve i svako ne može „slomiti“, ni kupiti. Postale nada i razlog za promišljanje otpora

"Nema prava bez pravde""Sva u kola u ženskim rukama" Sula Radov 

U  brzinskom roku su donesena dva zakona: jedan, koji je u rekordno kratkom vremenu  bio na javnoj raspravi (uzalud upozorenja)  o Izmjenama i dopunama zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti i drugi o kojemu javnost nije raspravljala  Zakon o izvršenjuOdluke Ustavnog sudaCrneGore kojim su „ riješili pravni status majki koje primaju naknadu koju je Ustavni sud ukinuo“. Tako smo ponovo u brzinskom roku pregazili uobičajene međunarodne prakse  iako u izjavama odgovornog ministra Purišića  stoji da je sve urađeno u skladu sa međunarodnim praksama. Zaboravio je da kaže a i novinari da ga pitaju u kojim međunarodnim praksama postoji  onakav Zakon o nadoknadama kakav je usvojio Parlament i sprovodila Vlada , onakvo ukidanje stečenog prava korisnica , onako nakaradne odluke Ustavnog suda, onako definisan zadatak Vladi od strane Ustavnog suda, ovako  nedogovorna papazjanija  od razdiobi majki po kategorijama, ovako bahato ignorisanje četvoromjesečnog protesta majki sa troje i više djece. Sve ovo da se  „vlasi ne dosjete“ koliko je zluradosti, neodgovornosti i nasilja uhlebljeno  u najodgovornijim institucijama ove države, koliko  neznanja,  poslušnosti  i udvorništva su spremni da ulože kako bi održali svoje pozicije i svoje privilegije. I oni su  , po istom modelu kao što su i majke Zakonom  dobili to što nisu tražili, takve  pozicije i takve privilegije, sve dok „budu potrebni“. Bilo im je dovoljno da budu „samo članovi“ali dobijanjem pozicije stavljeni su u položaj nesigurnosti i straha da im svakog momenta jednostavnim dekretom moćnika može biti   ukinuto sve  ukoliko ne donose glasove  i  slušaju proporcionalno vlastitim privilegijama . Izuzetak su  miljenici a takvih je malo. Princip je isti , disciplina manipulacije i zloupotrebe ljudi je do savršenstva dovedena  kao i sistemsko  ćutanje o tome

S A O P Š T E NJ E    POVODOM MEĐUNARODNOG DANA BIJELIH TRAKA ,   31.maj 2017.

Međunarodni dan bijelih traka je nastao iz potrebe za borbom protiv negiranja zločina i za obilježavanjem stradanja civilnih žrtava rata, prije svega u Prijedoru, ali i šire.

31. 05. 2017.  se navršavaju 25 godine  od  kada su srpske vlasti u Prijedoru naredile Bošnjacima i Hrvatima da kuće obilježe bijelim čaršafima i da na javnim mjestima nose bijele trake na rukavima. Potom su uslijedila istrebljenja, ubistva i progoni. Naredbu  je  izdao  „Krizni štab opšine Prijedor“. Predsjednik štaba, Milomir Stakić osuđen je u Haškom tribunalu na 40 godina zatvora. Prema zvaničnim podacima udruženja žrtava, u Prijedoru je ubijeno ukupno 3.173 civila, dok je 31.000 muškaraca, žena i dece bilo zatočeno u logorima u okolini Prijedora. Muškarci su uglavnom mučeni i ubijani u logorima Keraterm i Omarska, a žene u logoru Trnopolje. O zločinima se i danas ćuti, zabranjuju se komemoracije i krivično gone aktivisti udruženja koja okupljaju žrtve. 

Ukazujemo na kontinuitet negiranja zločina, na sve prisutniju rehabilitaciju ratnih zločinaca  iz II sv rata, na slavljenje ratnih zločinaca iz rata devedesetih u zemljama regiona. Upozoravamo na sve prisutniji fašizam u Evropi vidljiv kroz odnos prema izbjeglicama sa ratnih područja. Prvi znaci su obično »nevidljivi« a kad postanu svima vidljivi zločini su teško zaustavljivi. 

27. i 28. maja  11 žena koje su štrajkovale glađu  iz Nikšića, Bara, Žabljaka, Kolašina, Pljevalja, Risna i 6 žena   koje su učestvovale u protestima boravile su u Kući slovodne misli. Aktivistkinje Anime su ih upoznale sa radom Anime . Družile smo se dva dana u prijatnom ambijentu,  razgovarale o aktuelnoj situaciji, slušale lične priče ali i kroz radionicu osvijestile neke aspekte životnih priča kako bi se integrisaleu svakodnevno iskustvo. Gledale smo zajendo dokumentarni film "Ženski sud- femi nistički pristup pravdi", film "Hrvatski ustav " i u noćnim satima  film "Dobra žeena" 

Aktivistkinje Anime su dale svoj doprinos u pripremi lokalnih specijaliteta a gošće su donijele njihove proizvode( sir, kajmak, liker, rakiju) i tako je doživlja bio ugodan i zabavan.

sve su izjavile da im je boravak bio ugodan. 

 

prezentacija kotorprezentacija kotor 224. maja 2017 održana je prezentacija dokumentarnog filma " Ženski sud - feministički pristup pravdi" u Centru za kulturu u Kotoru  u organizaciji Anime.

Prisustvovalo je 18 žena.. Učestvovale su svjedokinje iz Crne Gore  Maja Jovović i  Sabina TalovićPrezentaciju je vodila Ljupka Kovačeević.
Sve učesnice su bile potrešene filmom i film je pokrenulo lične priče a i priče o posledicama ratničke politike naročito kroz ponašanje  mladih i vrijednosti koje oni usvajaju u neslobodnom društvu sa primitivnim konzumerizmom i retrogradnim tendencijama.

Na pitanje što bi mogla biti tema Ženskog suda ako bi se napravio u CG  govorilo se o nasilju na radu, porodičnom nasilju , institucionalnom nasilju.

autorka: Ervina Dabižinović

U ovoj današnjoj  zatvorenoj i u sebe usukanoj Crnoj Gori, ni riječi o hapšenju aktivista /kinja koje se suprostavljaju klero-nacionalizmu u Hrvatskoj.  One su na ulici, sjedeći mirno, zaustavile kolonu. Kolona je potegla mračnjačku politiku protiv ženskog prava na izbor. Mi sem političara  izgleda da nemamo teme. Mediji prepoznaju temu isključivo u upadu  u parlament kao što su prije nekoliko upali u Sobranje. Ili čekamo temu koju nam novinari na mig političara iznjedre. Koliko smo mi ispod ovih dešavanja pokazuje kontinuirano istrajavanje na polarizaciji bilo koje teme, od nacije do akademije. Ipak nacionalni i vjerski identitet prednjače. I mi se u toj temi utapamo kao neplivač u rijeci.

Istog dana na Cetinju, za praznik nezavisnosti zemlje (kojeg jedni proslavljaju a drugima nacionalisti tvrde stav da jedan narod nema razloga da slavi 21 maj i negiraju) uveseljavani su mladi, muzikom grupe koja se sastavi da na starim lovorikama, ubira novac. Sklepana grupa muzičara zemlje koje više nema, proslavlja dan nezavisnosti u prestonici zemlje koja se sama sa sobom ne snalazi. Mi ne znamo za bolje, dok ispred nas stasava već neka nova subkultura koja izrasta na kritici ovih trideset godina. Ali mi smo još trideset godina unazad po izboru makar to bio i muzički. Naša nezavisna kasni u kontinuitetu. Zašto je tako važno izostaviti vijesti o suprostavljanju mračnjaštvu, fašizmu, raskolima, kolonama u kojima uz prolajfere hodaju ratni zločinci, fašisti i nacionalisti koji prijete odmazdama, prolivanjem krvi svakom ko misli drugačije? Zato što bi se onda moralo postaviti pitanje našeg nacionalizma i fašizma, militarizacije koja ide uz vjerske povorke na ulicama crnogorskih gradova. Nije li svojevremeno pravoslavna crkva kadila i slala u rat sve što se dobrovoljno spremilo da ubija i pljačka, osvaja i kidiše. Nije li u manastirima bilo slobodnog mjesta za odmor i rekreaciju ratnih zločinaca iz devedesetih, nije li pod plaštom velikodostojnika i znanjem vlasti i političara bilo zajedničkih druženja sa onima koji su rušili i palili sve pred sobom i osvještali sve što nije njihove vjeroispovjesti i nacije.

Povodom  Dana nezavisnosti u okviru inicijative Ženski sud- feministički pristup pravdi, aktivistkinje Anime će 21.22 i 25. maja obići mjesta zločina koji su se desili na teritoriji Crne Gore tokom ratova devedesetih  i još jedanput obilježiti mjesta zločina i u tišini položiti cvijeće. Prošlo je  25.godina od rata u BiH  pravda još nije zadovoljena a projekcija zaborava je sveprisutna.

Simboličkim obilaskom mjesta zločina (četvri put) i polaganjem cvijeća:

-          Odajemo  počast žrtvama i uvažavamo dostojanstvo onih koji su bili žrtve devedesetih;

-     Prozivamo institucije države da uspostave vladavinu prava za sve i da preduzmu mjere koje obezbjeđuju tranzicionu pravdu, sigurnost i bezbjednost svih stanovnika u Crnoj Gori;

-          Ukazujemo na zločine učinjene u naše ime

-          Afirmišemo  potrebu suočavanja sa prošlošću  da bi se spriječile zloupotrebe ljudi  i zločini u budućnosti;

-          Zahtijevamo od države  da na primjeren način, spomen obilježjem, obilježi mjesta zločina kako bi savremenici/e i buduće generacije razvijale kulturu sjećanja.

Upozoravamo još jedanput da politike nekažnjivosti zločina i neutvrđivanja odgovornosti imaju dugoročne posledice štetne po građanstvo i demokratiju a kojih smo svjesni svakodnevno u svim gradovima Crne Gore – korupcija, kriminal, nacionalizam, klerikalizam do  nerasvijetljenih ubistava i „legalnih“ likvidacija ljudi.

Upozoravamo da još nismo izašli rata koji se u miru vodi drugim sredstvima od iste političke elite i krajnje je vrijeme  da nakom dvadesetpet godina  od rata  izađemo iz stanja straha i nasilja. To  je  jedino moguće sprovođenjem  politika  koje  poštuju ljudski život, insistiraju na jednakosti,  uspostavljaju pravnu državu i sankcionišu odgovorne za zlodjela.

Lista mjesta ratnih  zločina u Crnoj Gori  i vrijeme obilaska:

  • Bukovica – mjesto gdje je ubijen civil Džafer Đogo (mjesto  etničkog čišćenja muslimana 1992/3), 21. maja u 18 sati
  • Kaluđerski laz - most  (mjesto  gdje je Vojska Jugoslavije ubila šest civila albanske nacionalnosti, i još šesnaest albanskih civila izbjeglih sa Kosova u vremenu od aprila do juna 1999.), 22. maja u 11 sati
  • Murino- spomenik (stradalo šest civila od NATO bombardovanja, među kojima troje djece) 22. maja u 15 sati  .
  • Herceg Novi – ispred zgrade MUPa (mjesto odakle je najveći broj muslimana deportovan u BiH gdje su ubijeni 1992.) Pridružujemo se akciji HRA  25. maja u ... sati
  • Morinj – ispred ulaza u vojni objekat (logor za hrvatske zarobljenike 1991/2.),25.maja u 13.30 sati.

maj VB svjedokinje krusevacU Vrnjačkoj Banji je 19. do 21. maja 2017. u hotelu Danica  održan regionanlni sastanak svjedokinja.

Prisustvovalo je 3 svjedokinja , iz Crne Gore Sabina Talović i Rosanda Peković , ekspretkinja Senka Rastoder i koordinatorka Ljupka Kovačević

Na sastanku je dat  izvještaj o aktivnostima u prethodnom periodu ( od decembra 2016 do maja 2017) o promocijama, o radionici u Sloveniji sa „izbrisanima“, o suđenju za zločin u Kravici.O aktivnostima svjedokinja. Pričalo se s o „Angažovanom materinstvu u borbi za socijalnu pravdu (protesti majski u Podgorici ). Govorilo se o inicijativi „Protiv zaborava " u Hrvatskoj i o tribinama o zloupotrebi religije u Sandžaku.

Priređeno je veče sjećanja na  Zumru Šehomerović, svjedokinju iz BiH koja je iznenada umrla. 

Podržale smo akciju u Kruševcu Pamtimo hrabri otpor žena – priznanje  ženama iz Kruševca koje su se 1999. pobunile protiv prisilnih mobilizacija za rat na Kosovu.
Razgovarale smo o načinima nastavka ženskog suda kao i o preuzimanju odgovornosti za osmišljene akcije. Zajednički smo promišljale o  društveno političkim pitanjima u zemljama. Gledale filmove o akcijama Žena u crnom.  Družile se i veselile ..