ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotor, u sklopu obilježavanja 13. jula Dana ustanka i državnosti Crne Gore, organizuje 14. jula 2023. devetu godinu za redom Obilazak mjesta ratnih zločina, koji su počinjeni u Crnoj Gori, tokom devedesetih. Uz aktiviskinje ANIME i ove godine priključuju se aktiviskinje HRA Podgorica.


Kao i prethodnih godina ukazujemo na izostanak pravde za žrtve, na selektivan odnos prema zločinima, zločincima i naredbodavcima, na izostanak kulture sjećanja tj. na to da građani/ke nisu na adekvatan način upoznati/e sa počinjenim zločinima u ratovima devedesetih. Država Crna Gora nije pokazala političku volju, ozbiljan napor sudstva i tužilaštva u borbi protiv nekažnivosti kako bi ratne zločine počinjeni na njenoj teritoriji procesuirala.


Organizacije civilnog društva Crne Gore, koje se zalažu za proces suočavanja sa prošlošću i kulturu sjećanja, ukazuju na karakteristike sudskih istraga i procesa: procesi su obuhvatili samo izvršioce i najniže u hijerarhiji odgovornosti bez procesuiranja nalogodavaca i inspiratora zločina, istrage su spore i neučinkovite, vode se neefikasno i ne rezultiraju osuđujućim presudama. Izostaje i adekvatna podrška žrtvama i njihovim porodicama. Ipak, iz državnog budžeta izdvojeno je preko pet miliona eura za naknadu štete žrtvama ratnih zločina koja je ostvarena pred crnogorskim sudovima, što pokazuje da je država preuzela dio odgovornosti u pojedinim slučajevima ali izostaju javne politike i adekvatno obavještavanje javnosti. U Podgorici je podignut zajednički spomenik svim civilnim žrtvama(2011) u ratovima devedesetih, što uprkos priznavanja žrtava, relativizuje odgovornost za te žrtve. Izostala je istina o uzrocima i posledicama rata kao i o uključenosti političkih elita (što ideološki, što funkcionalno) pa to razdoblje služi za produbljivanje političkih i nacionalnih podjela.


Svaka krivična i politička odgovornost mora biti individualizovana, društvena i moralna odgovornost prihvaćena, svaka žrtva uvažena, svako mjesto zločina adekvatno obilježeno i ugrađeno u memoriju budućih generacija kroz obrazovanje i Dane sjećanja. Zbog navedenog ponavljamo i ovog puta da obilaskom mjesta zločina (deveti put) i polaganjem cvijeća:


- Odajemo počast žrtvama i uvažavamo dostojanstvo onih koji su bili žrtve devedesetih;


- Prozivamo institucije države da uspostave vladavinu prava za sve i da preduzmu mjere koje obezbjeđuju tranzicionu pravdu, sigurnost i bezbjednost svih stanovnika u Crnoj Gori;


- Ukazujemo na zločine počinjene u naše ime;


- Afirmišemo potrebu suočavanja sa prošlošću da bi se spriječile zloupotrebe ljudi i zločini u budućnosti;


Ponavljamo naš zahtjev da država na primjeren način, obilježi i podigne spomen obilježja na mjestima zločina kako bi savremenici/e i buduće generacije razvijale kulturu sjećanja i kulturu odgovornosti.

Obilazak predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića žrtvama NATO bombardovanja Murina te prisustvo premijera Dritana Abazovića sa ministrima ispred Centra bezbjednosti u Herceg Novom, postavljanje spomen ploče unutar logora Morinj i prisustvo predstavnika Udruge logoraša Morinj, državne delegacije Hrvatske i Crne Gore, 6. 7. 2023 godine prisustvom specijalne državne tužiteljke, predstavnice Opštine Plužine, Bošnjačkog Vijeća i inicijative mladih za ljudska prava, obilježeno je stradanje porodice Klapuh na mostu Obrad Cicmil kod Plužina, pokazuju da je došlo do izvjesnog pomaka.


U slučajevima Kaluđerski laz i Bukovica država nije izrazila ni žaljenje. To pokazuje selektivan pristupa slučajevima ratnih zločina. Pokazuje i to da je nakon svih ovih posjeta i priznanja a posebno na mjestima gdje se to još uvjek nije dogodilo, nema suštinske i konkretne odluke osude zločina.

Upozoravamo da politike nekažnjivosti zločina i neutvrđivanja odgovornosti imaju dugoročne posledice štetne po građanstvo i demokratiju a kojih smo svjesni svakodnevno u svim gradovima Crne Gore – korupcija, kriminal, nacionalizam, klerikalizam do nerasvijetljenih ubistava i „legalnih“ likvidacija ljudi.


Upozoravamo da još nismo izašli iz rata koji se u miru vodi drugim sredstvima od istih političkih elita. Krajnje je vrijeme da izađemo iz stanja rizika po mir u Crnoj Gori. To je jedino moguće sprovođenjem politika koje poštuju ljudski život, insistiraju na jednakosti, uspostavljaju pravnu državu i sankcionišu izvršioce i inspiratore zločina.


Vrijeme kada ćemo biti i položiti cvijeće na mjestima:


- Bukovica – mjesto gdje je ubijen civil Džafer Đogo (mjesto etničkog čišćenja muslimana 1992/3), 14. jula u 12 sati;
- Kaluđerski laz - most (mjesto gdje je Vojska Jugoslavije ubila šest civila albanske nacionalnosti, i još šesnaest albanskih civila izbjeglih sa Kosova u vremenu od aprila do juna 1999.), 14. jula u 16 sati.


Pozivamo sve zainteresovane u lokalnim zajednicama da nam se pridruže u ovim aktivnostima.

 
Povodom 13. jula Dana državnosti i Dana ustanka aktivistkinje Anime organizuju:
 
- u 14 sati posjetu spomeniku ustanicima na Grahovu sa ciljem da afirmišemo
očuvanje antifašističkih vrijednosti;
 
- u 20 sati performans „13. jul - Dobar dan za preispitivanje“ na Trgu od oružja u
Kotoru.
 
Antrifašizam, sloboda i pravda koje simbolizira ovaj dan, u sadašnjem društveno – političkom trenutku zahtijeva preispitivanje. Vrijeme je haosa, protektorata, urušnih institucija koje uporno ostaju u vanrednom stanju sa fokusom na dnevno političko dešavanje, bez ozbiljnh strategija i vizije razvoja društva. Promjene koje su se desile nisu mnogo promijenile. Višedecenijsko zarobljništvo od strane korumpiranog režima i kriminalaca rezultira moralno urušenim i osiromašenim društvom, nacionalističke ideologije doprinose ovom procesu. Najnoviji izbori su slika dubokog neprihvatanja i otpora svemu i svima koji su djelovali u prethodnom vremenu. Izabrana je apsolutna neizvjesnost jer ništa (niko) poznato nije nudilo mir, sigurnost i razvoj.
 
Ovog 13. jula suočeni smo sa neizvjesnošću, najdubljim ljudskim strahom pred budućnošću. Zbog toga nas prošlost i značaj ovog datuma obavezuje na preispitivanje. Valja krenuti u preispitivanje svih djela i nedjela: svih privatizacija, svih reformi, svih privilegija, svih izbora na pozicije, svih zločina tokom rata i nakon rata, svih reformi koje nisu dovele do rezultata, svih odgovornih inspiratora, naredbodavaca i izvršioca u svim poljima društvenog djelovanja: sudstvo, zdravstvo, obrazovanje itd.itd. Zaustaviti endemsku neodgovornost svake osobe koja se dočepala vlasti „sprovođenjem“ zakona, standarda i procedura i preispitati navedeno.
 
Svaki građanin/ka treba preispitati kakav društveni ambijent želi za sebe i druge. Treba da neprikosnoveno brani te vrijednosti u kojima sigurno mjesta ima za slobodu, pravdu i antifašizam koje simbolizuje ovaj datum. Treba nam prkosa i ponosa!
 
Tim ANIME

Ove godine se navršava 28 godina od genocida u Srebrenici – najvećeg zločina počinjenog na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata:
 
Srebrenica - PAMTIMO
1995 – 2023.
 
11. jula 1995. godine oružane formacije Republike Srpske na čelu sa haškim osuđenikom Ratkom Mladićem okupirale su Srebrenicu, zaštićenu zonu UN-a. Režim Slobodana Miloševića pružio je cjelokupnu vojnu, logističku, finansijsku i političku pomoć u izvršenju genocida i do danas se ne zna koja je uloga Crne Gore u tim dešavanjima. Prema zvaničnim podacima ubijene su 8372 osobe bošnjačke nacinalnosti.
 
U Crnoj Gori je u Skupštini 7. juna 2021. usvojena Rezoluciju o zabrani negiranja genocida u Srebrenici kojom se zabranjuju i osuđuju izjave postupci i politike koje negiraju ili dovode u pitanje da se u Srebrenici desio genocid, a 11. jul se proglašava Danom sjećanja na žrtve Srebrenice. Smatramo da cilj usvojene Rezolucije da doprinese demokratizaciji i pomirenju.
 
Na ovaj dan neophodno je sjetiti se Srebrenice:
- zbog saosećanja, solidarnosti i odgovornosti prema žrtvama genocida u Srebrenici
koje još uvijek čekaju na zadovoljenje pravde;
- zbog crnogorske javnosti u kojoj se mora prestati sa negiranjem, poricanjem,
minimiziranjem zločina koji su se desili u ratu devedesetih;
- zbog toga što razvoj društva zahtijeva njegovanja kulture sjećanja i solidarnosti;
- zbog toga što svakodnevnica ukazuje na stalne izazove nacionalizma i izostanak
povjerenja u institucije koje bi morale da obezbijede razvoj svijesti, pravde i mira;
 
Pamtimo genocid u Srebrenici jer je to dio kolektivne odgovornosti za ono što se činilo u naše ime. Da se nikad ne ponovi.
 
Tim ANIMA
 

26. juna 2023. u prostoru Miljenko Dereta u Beogradu je održan Ženski sud za slučaj Foča u organizaciji Žena u crnom Beograd, Autonomnog ženskog centra Beograd i u saradnji sa Horizonti, Tuzla. U apsolutnoj tišini prisutnih u prostoru u kojem su umjetnici simbolički dočarali ono što se dešavalo u Foči 1992. godine slušali/e smo svjedočenja Ilvane Konjo, Kemalemira Fraštoa, Zenije Hajdarević i Halide Konjo Uzunović o patnjama, poniženjima kroz koja su prošli/e 1992. u Foči i snazi koja im je bila potrebna da budu one/i koje/i su preživjele/i. Svjedokinje/ci imaju jaku želju da javno svjedoče istinu kako bi pravda bila zadovoljena a takvi zločini se ne bi ponavljali u budućnosti. Slušale smo o zločinima čiji vinovnici nisu privedeni pravdi. Slušale smo o muškarcima iz Crne Gore koji još nisu imenovani ali su prepoznatljivi po naglasku i surovosti kada su silovali, mučili, dovodili žrtve u Crnu Goru prodavali za prisilnu prostituciju u crnogorskim kafanama.
 
U obavijest za ovaj Ženski sud piše: „Tokom rata u BiH (1992- 1995) Foča je bila mjesto sistematskog seksualnog nasilja i silovanja u ratu. Zahvaljujući hrabrosti žena Foče i iz cijele BiH prokrčen je put ženama širom planete u borbi za kažnjivost ratnog zločina silovanja. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je prvi put na slučaju Foča utvrdio da se seksualno ropstvo smatra zločinom protiv čovječnosti. Ipak, i pored ove istorijski značajne presude, neki od seksualnih zločina nad ženama i muškarcima Foče, nažalost nisu objelodanjeni niti priznati, već su prećutani i zaboravljeni… Zato želimo da nastavimo, zajedno sa ženama i muškarcima Foče, da zahtijevamo pravdu za žene žrtve seksualnih zločina u Foči i šire.”
 
Važna karika u ovim zločinima bila je podrška Crne Gore: pojedinici koji su direktno učestvovali, SPC koja je blagosiljala i stanovništvo koje je ćutalo. Ipak, najvažnija karika bile su političke elite koje su prihvatale sugestije međunarodne zajednice da zločinci moraju biti imenovani i kažnjeni dok su na unutrašnjem planu projektovali zaborav. Promjena vladajuće elite nije doprinijela procesu. Upozoreni su poslednji put u julu 2022. od strane Međunarodnog rezidualnog mehanizama za krivične sudove (UN), kada su u saradnji s Evropskom unijom dostavljeni vlastima Crne Gore spisi predmeta u istrazi o najmanje 15 osumnjičenih za teške zločine počinjene u Foči, uključujući ubistva, mučenja, seksualno ropstvo, prisiljavanje na prostituciju na teritoriji Crne Gore. Konkretnije, u novembru 2019. predat je istražni spis SDT-u (specijalno državno tužilaštvo) da bi pokrenulo preliminarne istrage.
 
Glavni specijalni tužilac je u tom predmetu formirao Specijalni istražni tim: specijalni tužilac koji radi na predmetima ratnih zločina, saradnik u Specijalnom državnom tužilaštvu i ovlašćeni policijski službenici Specijalnog policijskog odjeljenja i nastavio da sarađuje s Tužilaštvom Bosne i Hercegovine. Tražene su potrebne reforme u domaćem pravu. Navodno su pripremljene radne verzije zakonodavnih reformi koje čekaju da budu stavljene Vladi na razmatranje. Dodatnih radnji da javnost zna nema.
 
Na izostanak proaktivnosti u procesuiranju ratnih zločina u kontinuitetu upozorava i Evropska komisija (EK). U posljednjem neformalnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24 za Crnu Goru se, kao i ranijih godina, navodi da u dijelu koji se odnosi na ratne zločine još izostaju opipljivi rezultati u krivičnim istragama na konkretnim slučajevima. „Državljani Crne Gore koji su počinili zločine tokom sukoba gotovo uopšte nisu bili pozivani na odgovornost. Međutim, crnogorske vlasti prihvatile su činjenicu da je potrebno učiniti daleko više i tokom izvještajnog perioda, preduzele su korake kako bi osigurale da Crna Gora bude u stanju da ostvari mnogo više pravde i ispuni svoje obaveze”, navodi se u dokumentu EU.
 
Ponešto je, uprkos tajnosti postupaka (Zašto tajnost za takva zlodjela?) doprlo do javnosti.
 
Septembra 2020 godine tužilac posebnog odjeljenja za ratne zličine pri Tužilaštvu BIH, podigao je optužnicu protiv Ranka Radulovića da je tokom jula i augusta 1992. godine, zajedno sa drugim osobama vršio progon civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti, učestvovao u napadu na civilno stanovništvo i uništavanje imovine, pomagao u silovanju djevojaka bošnjačke nacionalnosti i sam vršio isto. Radulović je optužen za krivično djelo – zločin protiv čovječnosti u BIH. Oktobra 2021. specijalna tužiteljka Lidija Vukčević je potvrdila da je uhapšen Slobodan Peković (Plužine), osumnjičen za krivično djelo ratni zločin na teritoriji Bosne i Hercegovine (BiH) počinjen od juna do kraja septembra 1992. U postupku koji je vođen 2022. osumnjičeni je
negirao optužbu.
 
Dok silovane žene svjedoče o državno organizovanim sistematskim silovanjima, mučenjima i progonima institucije države Crne Gore odlažu, negiraju i racionalizuju umiješanost Crne Gore iako je ona neupitna. Izvještaji EU sa istim zahtjevima se nižu a nastavljaju se ratničke politike na svim nivoima.
 
Ljudima u Crnoj Gori se oduzima pravo da znaju ko je silovao u BiH devedesetih? Po čijem nalogu? U ime kojih ideala?
 
Moraju da znaju kako bi svi muškarci a i žene u Crnoj Gori prihvatili/e odgovornost za ono što je činjeno u naše ime.
 
Žrtve i svi oni/e koji su progovorili zaslužuju podršku, razumijevanje i saosjećanje radi njihovog a i našeg iscjeljenja.
 
Hvala svim svjedokinjama i svjedoku na Ženskim sudovima koji su organizovani na prostoru bivše Jugoslavije ( Sarajevo 2015. i Beograd 2023.) na njihovoj hrabrosti i ljudskosti a organizatorkama na upornosti.
 
Pamtimo.
 
Aktivistkinje Anime Ljupka Kovačević i Ervina Dabižinović

PAMTIMO
 
Povodom 19. juna 2023. godine, Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja, ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje izdaje saopštenje:
 
Silovanja u ratu na prostoru bivše Jugoslavije su bila planska, sistemska, organizovana i politički motivisana. Bečkom deklaracijom 1993, Rezolucijom 1820 prekinuto je ćutanje o ovim zločinima.
 
Silovanje u ratu je imenovano i definisano kao ratni zločin i zločina protiv čovječnosti. Povod su bila masovna silovanja u Foči. Od 1992 -1995. godine na prostoru Bosne, prema podacima silovano je više od 20000 hiljada žena, djevojaka, djevojčica i muškaraca a mali broj je ostvario neki vid pravde. Bez obzira na međunarodna dokumenta i obavezivanja država da tragaju i kažnjavaju počinioce i da brinu o žrtvama kako bi došle do pravde, vladajuće elite to izbjegavaju. Danas, poslije tridest i jednu godinu, žrtve ratnih silovanja se stigmatizuju, trpe razne vidove nasilje i veoma teško ostvaruju svoja prava. Mali broj žena progovorio je o tom nasilju. Osnovni razlog je nedostatak političke volje da se proces tranzicione pravde i suočavanje sa prošlošću realizuje.
 
U Crnoj Gori ova tema se ne pokreće iako se u svjedočenjima žrtava jasno uviđa umiješenost njenih građana u ovom zločinu. (Protiv Ranka Radulovića je podignuta optužnica za zločine protiv čovječnosti pred sudom BIH-a). Negiranje i opravdavanje zločina je veoma prisutno. Vrijeme je da se ova tema pokrene kako bi znali kolika je umiješanost Crne Gore u ovim zločinima i da odgovorni budu kažnjeni. To je jedini način da nasilje ne eskalira i da se ne ponovi.
 
Pamtimo ovaj datum, pamtimo Foču, pamtimo žene žrtve silovanja u BiH, da se nikad ne ponovi. Podržavamo svako nastojanje žrtava da ostvare pravdu. Pridružujemo se svima koji obilježavaju ovaj datum i koji se bore za kulturu sjećanja.
 
ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor

31 GODINA PAMTIMO PRIJEDOR - 31. 05. 2023.
 
Navršava se 31 godine od zločina u Prijedoru od kada su srpske vlasti naredile Bošnjacima i Hrvatima da kuće obilježe bijelim čaršafima i da na javnim mjestima nose bijele trake na rukavima. Uslijedila su istrebljenja, ubistva i progoni, a naredbu je izdao “Krizni štab opšine Prijedor”. Predsjednik štaba, Milomir Stakić osuđen je u Haškom tribunalu na 40 godina zatvora.
 
Prema zvaničnim podacima udruženja žrtava, u Prijedoru je ubijeno ukupno 3.173 civila od toga 102 djece, dok je 31 hiljada muškaraca, žena i djece bilo zatočeno u logorima u okolini Prijedora. Do dana današnjeg ovaj zločin nije definisan kao genocid.
 
Na Međunarodni Dan bijelih traka Prijedora sjećamo se civilnih žrtava rata i suprostavljamo svakom obliku militarizacije, etničkog nasilja, genocida, netrpeljivosti i isključivanja drugih.
 
Suprostavljamo se zaboravu zločina učinjenih u naše ime i podržavamo kulturu sjećanja kao osnovnog uslova razvoja mira.
 
Tim ANIMA

Još članaka...

  1. 15 godina od otvaranja Kuće slobodne misli u Kavču
  2. Performans POBUNA NIJE POTROŠENA
  3. Pozivnica za Forum - Razgovarajmo o socijalnoj distanci
  4. SAOPŠTENJE
  5. Razgovarajmo o dehumanizaciji sa Omerom Šarkićem
Stranica 3 od 38