11. juli – Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici

Ove godine navršava se 30 godina od genocida u Srebrenici – najvećeg zločina počinjenog na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Genocid nad Bošnjacima Srebrenice počinile su vojne i paravojne formacije Vojske Republike Srpske, pod komandom haškog osuđenika Ratka Mladića, uz sveobuhvatnu političku, logističku i vojnu podršku režima Slobodana Miloševića i tadašnje vlasti u Crnoj Gori. Prema podacima Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodnog suda pravde (MSP), ubijeno je 8372 muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti. Njihova tijela, rasuta u masovnim i sekundarnim grobnicama, pronalaze se i danas. Istina i pravda za žrtve još uvijek nisu zadovoljene.

Uprkos usvajanju Rezolucije o zabrani negiranja genocida u Srebrenici u Skupštini Crne Gore (7. jun 2021), snažni talasi revizionizma, relativizacije i poricanja genocida prisutni su u javnom i političkom prostoru. Od 2021 godine, Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje pozivaju Skupštinu i Vladu Crne Gore da hitno utvrde 11. jul kao zvaničan Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Međutim, službeni diskurs sve češće izbjegava inicajative, jasne osude, dok se saradnja sa nosiocima velikodržavnih ideologija nastavlja.

Na tridesetu godišnjicu genocida podsjećamo:

• Sjećanje na Srebrenicu je etička i politička obaveza svakog društva koje želi da gradi mir, pravdu i odgovornost.
• Negiranje genocida je akt nasilja nad žrtvama i prepreka za pomirenje.
• Kultura sjećanja mora biti zasnovana na istini, ne na nacionalnim mitovima ili političkoj opstrukciji.
• Crna Gora mora jasno i dosljedno prepoznati sopstvenu ulogu i odgovornost u ratovima devedesetih, uključujući podršku režimu koji je učestvovao u izvršenju genocida.
• Ustanoviti 11jul kao zvanični Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

U vremenu kada se nasilje i nacionalizam ponovo normalizuju – Srebrenicu pamtimo zbog istine, zbog pravde, zbog budućnosti.

Pamćenje nije osveta. Pamćenje je otpor.

ANIMA - Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor

Sa dubokom zabrinutošću reagujemo na održani skupa pod nazivom „Sabirni centar Morinj – istorijska manipulacija“, koji je 27. maja u Kotoru, uz prisustvo lokalne vlasti, predstavljen kao naučni događaj, dok je u svojoj suštini bio negiranje ratnih zločina i pokušaja brisanja pamćenja zločina iz devedesetih.

Ovakvi pokušaji reinterpretacije zločina u patriotizam, posebno kada dolaze uz podršku vlasti, ne predstavljaju doprinos javnoj debati, otvaranju bolnog pitanja nečovječnog postupanja i torture u logoru te utvrđivanju svih vidova odgovornosti, već udara na pravdu i dostojanstvo žrtava logora Morinj. U pitanju je namjerni čin istorijske manipulacije  koji nosi ozbiljne posljedice za zajednicu.

ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje više od dvije decenije radi na očuvanju kulture sjećanja u Kotoru i šire. Od sticanja nezavisnosti Crne Gore, sprovodile smo ulične akcije, saopštenja, prikazivanje filmova, dijeljenje informativnog materijala, simbolična obilježavanja i istraživanja o odnosu institucija prema logoru Morinj. U publikaciji „Pamtimo logor Morinj“ jasno je dokumentovano da i pored brojnih otpora u strukturama vlasti, postoji potreba građana za javnim priznanjem zločina i institucionalnim obilježavanjem mjesta stradanja.

Podsjećamo: u Sabirnom centru Morinj, od oktobra 1991. do avgusta 1992. godine, bilo je zatvoreno oko 300 civila iz Hrvatske, koji su bili izloženi mučenju i nečovječnom postupanju. Sudski proces, koji je trajao od 2007. do 2014. godine, okončan je osuđujućim presudama za četiri osobe i reparacijom u iznosu od 1.485.510 eura. Ove presude nisu „istorijska manipulacija“, već pravosnažno utvrđene činjenice.

Podrška ovakvim skupovima od strane lokalnih vlasti ne može se tumačiti kao neutralan čin, već kao aktivna saradnja u brisanju pamćenja na ratne zločine. To je ozbiljan napad na temeljne vrijednosti pravde, ljudskih prava i antifašizma. To je institucionalizovani revizionizam. Ovaj skup pokazuje problem države Crne Gore i vlasti na svim nivoima: izostanak lustracije, institucionalnu zarobljenost, normalizacije nacionalizma i političke trgovine identitetima. Dok god zločini iz devedesetih budu svjesno izostavljani iz obrazovanja i javne politike umjesto istine – građanima će se nudi reiterpretacije, zaborav i održavanje sukoba Umjesto odgovornosti za počinjene zločine – opravdavanje i manipulacija. Umjesto katarze – ćutanje.

Revizionistički narativi koji se danas sve češće promovišu, ne dolaze iz neznanja, već iz političkog interesa da se negira odgovornost i produži nacionalistička agenda.

Podsjećamo da tzv. "Rat za mir" nikada nije adekvatno okončan: nije utvrđena puna  odgovornost kolektivne svijesti, lustracije ni stvarnog pomirenja. Revizionizam koji danas buja nije izraz slobode mišljenja – to je sistemska, politička i medijska strategija nasilja nad istinom.

Istorija se ne prekraja bez posljedica. Revizionizam ponižava žrtve, potpiruje tenzije i sprečava društvo da sazri. Negiranjem zločina šalje se poruka da pravde neće biti, a time se direktno ugrožava i budućnost.

Zločin nije manipulacija. Istina nije prijetnja. Sjećanje je naša odgovornost.

Dostojanstvo žrtava logora Morinj nije predmet interpretacije – ono je osnov svakog pokušaja demokratizacije i ozdravljenja društva.

Tim ANIME

Već neko vrijeme suviše napora mi treba da odgledam do kraja neku emisiju na našim zavisnim i nezavisnim televizijama koja se odnosi na aktuelnu situaciju u Crnoj Gori. Sve  političke emisije preplavljene su umišljenim likovima koji glume voditelje, političare, i eksperte zato što iza njihovih nastupa ne postoji nikakva profesionalna odgovornost a još manje razmišljanje o ljudima i životu u Crnoj Gori. O bilo kojoj temi da se priča isti je scenario: što je ko rekao, što je ko mislio da je taj što je rekao mislio kad je to rekao, kako može da misli to što je rekao, da li je ustvari mislio to što je rekao itd..itd. Niko izgleda ne može da da lični odgovor o nekoj pojavi jer je funkcijom koju zauzima prestao autonomno da misli već mora da misli samo o tome što drugi tj „druga strana“o tome misli. Štrikiraju se narcisoidni nastupi i lajkuju se u korist božanstva partije ustoličujući nacionalnu mržnju iznad svakog logičkog argumenta i lojalnost vođi iznad svakog ličnog autoriteta.

Odgledah emisiju Načisto na TV Vijesti sa radoznalošću da čujem što predstavnici različitih partija na značajnim pozicijama misle o dvije teme koje se vrte u javnosti  zadnjih dana: a) Prezir prema Parlamentu i državnim praznicima od strane predsjednika Parlamenta i b) argumenti za ili protiv u odnosu na sporazum sa UAE.

Krenuću od postavljene scene - dvije žene predstavnice vladajućih partija i dva muškarca iz opozicije a voditelj između. I bila bi to dobra ravnoteža moći  da nisu usta otvorili/e. I to je simbolički prikaz upravo onoga što je danas politički i medijski život Crne Gore – elementi postoje, forma je u estetskom smislu zadovoljena – lijepa modna slika u skladu sa standardima. U trentku kada se pusti glas evidentno je da on ne prati sliku već prati misaonu prljavštinu, nasilje koje je umiveno prvom scenom. Prati nedostatak onoga što čini ljudskost a to je – kontrola emocija, racionalno mišljenje i etičko promišljanje na koje su obavezani pozicijom koju imaju u društvu. Naravno, kao i uvijek do sada vladajući ešalon je neprikosnoven i podržan od voditelja (vrijeme koje im poklanja) a opozicija je dekor koji možda i ima što reći ali traži da im voditelj obezbijedi vrijeme. Ako on zaboravi na njih jer su tu samo kao nijemi svjedoci njegovih stavova, oni strpljivo ćute i slušaju zaboravljajući da su i oni značajan dio cjeline koja čini život Crne Gore i da je njihova obaveza da sebi obezbijede ravnopravnost na sceni ali i u političkom životu. Sadržaj predstave bih opisala onako kako je u narodu uobičajeno za takav govor i takvo ponašanje  „jedna glava a devet jezika“ u ringu sa voditeljem. On apsolutno gubi jer je njihova argumentacija iracionalna i zlonamjerna – a kreće se od ugroženosti srpstva (čak i ako bi bilo 100 godina vladajuća partija), potpunom identifikacijom sa stavovima partije, potpunim isključivanjem stida zbog nerazumijevanja značenja opšteg dobra, šaputanjem sa on line savjetnicima ili obožaocima, podizanje vlastitog sata na nivo državnog pitanja, i besramnog upoređivanja sa pređašnjom vlašću gdje umjesto zahvalnosti za metod koji su preuzeli od njih oni kritikuju njihov rad. Dodatno koriste ženski glas da bi  nadglasale voditelja jer nemaju sposobnosti da razumiju moć koju im je on pripisao. A predstavnici opozicije, nijemi posmatrači scene kao da im nije obaveza da se njihov glas jasno čuje jer nose moralnu odgovornosti prema onima koji nemaju moć koju oni posjeduju i koja ih privileguje.

I na kraju što sam ja razumjela nakon emisije.

Osobe koje su na pozicijama izvršne i zakonodavne vlasti su apsolutno prebrisale prošli identitet zbog kojeg su na toj poziciji a to je isključivo ideološko - političko pripadništvo partiji i umislile da su po božjoj volji na tim pozicijama pa su jedino pred bogom odgovorne a ne pred narodom čiji hleb jedu.

Uspješno napreduje realizacija projekta NSD – degradacija institucija i oduzimanje suvereniteta Crnoj Gori usklađeno sa potrebama Evropskih parlamentaraca. Ništavna je kuknjava o vrijednostima EU, progresu, demokratiji, pravu i pravdi demokratski nastrojenih pred okorjelim nacionalističkim i nasilničkim argumentima.

Vladajuća većina potpuno podržava ponašanje predsjednika Parlamenta (institucije), niti ga što pita, niti im je briga što radi dok ne dodirne polje koje su oni zauzeli, misle zavazda, da troše naše pare za njihove ograničene atare za koje misle da su svijet. Nije utješno ni to, a bilo je sasvim jasno u emisiji da je na čelu parlamenta magarac gospođama to nimalo ne bi smetalo jer one i onako nemaju nikakve odnose sa njim dok ne uneredi njihove cipele jer uredno koriste privilegije pozicija na kojima jesu.

Prema ugovoru UAE vladajuća većina ima sličan odnos kao prema predsjedniku Parlamenta sa dodatnom radošću jer osim institucija koje se urušavaju (koje se mogu i obnoviti i ojačati),  ugovorom postoji velika vjerovatnoća da će biti uništen prostor Crne Gore koji je nemoguće obnoviti.

Nema nade za nas jer opozicija govori ono što svako ko malo misli o budućnosti već zna, pa umjesto da djeluje, prihvata i bivstvuje u prostoru koji im je namijenila vlast (u emisiji voditelj) jer im je tamo udobno.

Ljupka Kovačević

Dokument možete preuzeti na linku.