PAMTIMO

Povodom 19. juna 2024. godine, Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja, ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor organizuje radionicu o ratnom silovanju. U sklopu radionice biće prikazan film. Radionica će biti održana 19. juna u 17 sati u Kući slobodne misli u Kavču.

Silovanje u ratu je imenovano Bečkom deklaracijom, 1993. i definisano kao ratni zločin i zločin protiv čovječnosti. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je prvi put na slučaju Foča utvrdio da se seksualno ropstvo smatra zločinom protiv čovječnosti. Od 1992-1995. godine na prostoru Bosne, prema podacima silovano je više od 20000 hiljada žena, djevojaka, djevojčica i muškaraca a mali broj je ostvario neki vid pravde. Poslije tridest i dvije godine, žrtve ratnih silovanja se stigmatizuju, trpe razne vidove nasilja i veoma teško ostvaruju svoja prava. Mali broj silovanih žena je svjedočio o tom nasilju. 26. juna 2023. godine Žene u crnom i Autonomni ženski centar Beograd organizovale su Ženski sud - slučaj Foča, posvećen seksualnim zločinima počinjenim tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995.). Ovaj ženski sud jedan od vidova tranzicione pravde. Javna prezentacija Ženskog suda - slučaj Foča održaće se u Podgorici 20. juna 2024. u Kulturnom centru 201.

U Crnoj Gori se ova tema ne pokreće iako se u svjedočenjima žrtava jasno uviđa umiješenost crnogorskih građana u ovim zločinima. Pokrenut je postupak protiv Ranka Radulovića za zločine protiv čovječnosti pred sudom BIH-a, kao i protiv Milutina Đilasa i Rajka Vojvodića pred Okružnim sudom u Trebinju za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Očekuje se da specijalno tužilaštvo pokrene procese na osnovu ogromne dokumentacije koju su dobili sa svjedočenja na suđenjima ratnim zločincima u Hagu. Vrijeme je da se individualizuju ovi zločini u Crnoj Gori kako bi znali kolika je umiješanost Crne Gore u ovim zločinima i da odgovorni budu kažnjeni. To je jedini način da nasilje ne eskalira i da se ne ponovi.

Pamtimo ovaj datum, pamtimo Foču, pamtimo žene žrtve silovanja u BiH, da se nikad ne ponovi. Podržavamo svako nastojanje žrtava da ostvare pravdu. Pridružujemo se svima koji obilježavaju ovaj datum i koji se bore za kulturu sjećanja.

Pozivamo sve zaintersovane da nam se u srijedu 19. juna u 17 sati pridruže u Kući slobodne misli u Kavču.

ANIMA- Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor

Pet nevladinih organizacija uputilo je juče zahtjev ministarki rada i socijalnog staranja Naidi Nišić da javnost upozna sa razlozima već tromjesečnog kašnjenja njenog resora u izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti. O sadržaju pisma su upoznati i predsjednik Vlade Milojko Spajić i potpredsjednik Vlade za rad, obrazovanje, zdravstvo i socijalu dr Srđan Pavićević.

Raniji predlog zakona – kojim su se civilnim žrtvama rata smatrale samo žrtve oružanog sukoba sa NATO u Crnoj Gori, a ne i one iz Crne Gore koje su stradale od oružanih sukoba u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili na Kosovu – kritikovan je od strane Evropskog parlamenta kao selektivan. 

Poslije protesta koji su organizovali Akcija za ljudska prava (HRA) i Udruženje “Štrpci – Protiv zaborava” 29. decembra prošle godine, a koji su podržale i druge nevladine organizacije i pojedinci, taj predlog zakona je povučen iz procedure, a Ministarstvo rada i socijalnog staranja bilo je zaduženo da najkasnije do 1. marta 2024. godine izradi novi prijedlog teksta koji bi obuhvatio sve civilne žrtve.

Novim rješenjem bi trebalo da se reguliše status i obeštećenje članova porodica svih državljana Crne Gore koji su poginuli kao civilne žrtve tokom ratova 90ih, ako to pravo nisu ostvarili u drugim državama, kao i onih koji su ranjeni u oružanim sukobima, npr. NATO bombardovanju 1999. godine. Pored toga, bilo je planirano i povećanje primanja postojećim korisnicima boračke i invalidske zaštite.

Na sjednici Drugog redovnog zasjedanja Skupštine Crne Gore u 2023. godini – 29. decembra, najavljeno je da će, u slučaju da takav Predlog izostane, predstavnici svih poslaničkih klubova najkasnije do 1. juna zajedno predložiti i usvojiti svoj Predlog zakona.

Oba predviđena roka su prošla. Ministarstvo sa izradom Predloga kasni već tri mjeseca, iako na njemu radi preko pet mjeseci. To izaziva posebnu zabrinutost, jer su predlozi regulisanja statusa civilnih žrtava rata odavno dati – Bošnjačka stranka je predlog ponudila Skupštini Crne Gore još u decembru 2023. godine, a HRA Ministarstvu rada i socijalnog staranja u januaru ove godine.

Od ministarke Nišić smo zahtijevali da upozna javnost sa razlozima ovolikog kašnjenja u predlaganju zakona i kada se predlog može očekivati. Ističemo i da NVO nisu bile uključene u rad radne grupe za izradu Predloga zakona.

Cijenimo da je regulisanje statusa civilnih žrtava ratova jedno je od ključnih pitanja za suočavanje sa prošlošću i nastavićemo se zalagati da se ovo pitanje riješi na način koji nikoga ne diskriminiše.

Tea Gorjanc Prelević, Akcija za ljudska prava (HRA)

Demir Ličina, Udruženje “Štrpci – Protiv zaborava”

Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje (CGO)

Ervina Dabižinović, Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA

Velija Murić, Crnogorski komitet pravnika za ljudska prava

Publikacija 1991-2016 ANIMA-Centar za žensko i mirovno obrazovanje

25 godina

Publikaciju uredila Ljubomirka Ljupka Kovačević

Dokument možete preuzeti ovdje.

Draga drugarice,

24. maja obilježavamo Dan ženskih akcija za mir i godišnjicu (16 godina) Kuće slobodne misli (KSM).

Tog dana će se u KSM realizovati različite aktivnosti.

Bilo bi poželjno i odgovorno da tvojim prisustvom u KSM obogatiš taj dan i daš doprinos sjećanju i razmišljanju o miru.

Dodatno uputstvo: ležerno se obući i donijeti nešto svoje da ostaviš u KSM.

Program rada:

11:00 do 16:00 – Okupljanje, fizička i mentalna relaksacija

16:00 do 17:00 - Uvodna radionica – Identifikacija, vodi Ljupka

17:00 do 18:30 – Radionica: Kaledioskop i prikaz rada Anime (1991-2016.), vodi Ljupka

18:30 do 19:30 – Radionica: Zatvorenih očiju, vodi Ervina

PIĆE I JELO – u skladu sa očekivanim naporima i zdravim životom.

VIDIMO SE U PETAK SA RADOŠĆU I MIROM U KSM.

Koalicija NVO: Bez kompromisa sa politikom zločina

 Podgorica, 02. 05. 2024.

SPORAN PREDLOG ZA DAVANJE ULICE PAVLU BULATOVIĆU PROSLIJEĐEN MINISTARSTVU

Savjet za davanje predloga naziva naselja, ulica i trgova Glavnog grada Podgorica odlučio je uoči praznika, 30. aprila, da prijedlog odbornika Demokrata da se jedna od ulica Glavnog grada nazove po Pavlu Bulatoviću, ratnom ministru unutrašnjih poslova i odbrane, uputi Ministarstvu kulture i medija na izjašnjenje da li predlog ispunjava kriterijume za istaknutu ličnost propisane Zakonom o spomen obilježima. Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje (ANIMA) smatraju da je ovakva odluka Savjeta još jedan pokazatelj neprihvatljive kalkulacije s ratnim politikama 90ih. Crna Gora za prijem u Evropsku uniju mora odlučnije demonstrirati sposobnost za doprinos održivom miru u regionu, a pristup je štetan i za crnogorsko društvo i za sadržajnu regionalnu saradnju.

Oko ovog pitanja nevladine organizacije HRA, CGO i ANIMA pisale su i Aleksi Bečiću, lideru Demokratske Crne Gore i potpredsjedniku Vlade, apelujući da on prevenira dalje procesuiranje ovog prijedloga koji su podnijeli odbornici njegove partije. To pismo je podržano od strane 23 nevladine organizacije u Crnoj Gori, a Bečić na njega nije nikada odgovorio.

Na sjednici Savjeta bile su i predstavnice HRA i CGO. Predsjednik Savjeta, Boris Pejović, iz Pokreta Evropa sad (PES), omogućio je predstavnici HRA, Elizabeti Mrnjačević, da na sjednici iznese argumente protiv prijedloga, ali joj nije omogućeno da odgovori odbornicima koji su im se suprotstavili.

Elizabeta Mrnjačević je, tom prilikom, iznijela je poznate argumente CGO, HRA i Anime da je Pavle Bulatović, u svojstvu ministra unutrašnjih poslova naredio zločin Deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica krajem maja 1992. godine, kako je to utvrđeno i pravosnažnom presudom Višeg suda u Podgorici Ks. 6/12, od 22. 11. 2012. godine (dostupna na portalu sudovi.me).  Ta naredba značila je da je 66 osoba bošnjačke nacionalnosti poslato na nož Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću. Samo njih 12 preživjelo je izručenje. Pavle Bulatović bio je pod istragom i zbog drugih zločina za koje su sumnjičeni ljudi pod njegovom komandom dok je obavljao funkciju ministra odbrane SR Jugoslavije. Bulatović je ubijen u atentatu u Beogradu 2000. godine pod nerazjašnjenim okolnostima.

Dodatno, Mrnjačević istakla je da bi javno odavanje počasti Pavlu Bulatoviću značilo glorifikaciju ratnog zločina Deportacije i poslalo bi lošu poruku budućim generacijama. Skrenula je pažnju na odgovornost odbornika pri predlaganju ličnosti koje mogu dodatno polarizovati društvo.

U diskusiji je učestvovalo šest odbornika iz Demokrata, Nove srpske demokratije (NSD), Demokratske partije socijalista (DPS) i Bošnjačke stranke (BS).

Odbornici Mitar Vuković i Mitar Šušić oštro su reagovali na izlaganje kolegenice Mrnjačević. Vuković, iz Demokrata, koji je i među predlagačima, kazao da je „osuđuvanje ovog postupka bez dokaza“ i da su „Demokrate sa ponosom predložile Pavla Bulatovića“, navodeići da je „njegova biografija i ponašanje primjer buduće generacije“. Mitar Šušić je rekao da je narativ NVO  “šupalj i bez pravne osnove”. Dodao je i da je „Bulatović bio ministar unutrašnjih poslova u izazovnom istorijskom trenutku“ i da je „postupao prema nahođenju, zakonu ili naredbama“. Naglasio je važnost razumijevanja okolnosti vremena pri donošenju odluka i „da ne možemo prosuđivati njegove postupke samo iz današnje perspektive“. Takođe, izjavio je da ne želi da ovaj predlog postane “platforma za iznošenje ideologija” i da će NVO ako predlog bude usvojen, vjerovatno organizovati  “performanse, skidanje ili razbijanje table pod tim imenom.”

Zoja Bojanić Lalović, odbornica DPS-a, naglasila je da bi prijedlozi za dodjelu imena ulicama trebalo “da nas okupljaju, a ne dijele” i dodala da je očigledno kad su 23 NVO reagovale da postoji reakcija javnosti. Mihailo Anđušić, takođe iz DPS-a, istakao je da je “situacija u najmanju ruku diskutabilna”, i da treba poštovati stav 23 NVO. Obraćajući se predlagačima zaključio je “da li su oni u pravu ostaje da vidimo, kao što ostaje da vidimo da li ste vi u pravu”.

Edin Tuzović, odbornik BS-a, ocijenio je “90-te su bile kakve su bile”, i dodao da smatra da bi trebalo proći još vremena da bi se ulice nazivale po ljudima iz tog perioda.

Pošto su pojedini odbornici tražili dokaze, na sledećem linku dostupni su cjelokupni spisi predmeta Deportacije u kojima se jasno vidi da su bosansko-hercegovačke izbjeglice deportovane u smrt po naredbi Pavla Bulatovića.

Naše organizacije očekuju od Ministarstva kulture i medija da stavi tačku na ovo pitanje, jer nema zakonskih uslova da se ulica u Podgorici imenuje po Bulatoviću.

Istovremeno, izražavamo žaljenje što je do ovakvog prijedlog uopšte došlo i što najviši zvaničnici ne smiju da se javno odrede oko ovih pitanja koja ukazuju na sadržaj njihovih vrijednosti i opredjeljenja za evropeizacijom države.

Akcija za ljudska prava (HRA)

Centar za građansko obrazovanje (CGO)

ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje

-------------------------------------------------------------------------

THE CONTROVERSIAL PROPOSAL OF GIVING PAVLE BULATOVIĆ A CITY STREET HAS BEEN FORWARDED TO THE MINISTRY

On 30 April, the eve of the holiday, the Council charged with proposing the names of settlements, streets and squares of the capital of Podgorica decided to submit to the Ministry of Culture and Media the proposal of a Democratic councilor to name one of the streets of the city after Pavle Bulatović, the war Minister of the Interior and Defence. The Ministry is now to provide a statement on whether the proposal meets the  prominent person criteria prescribed by the Law on Monuments. The Human Rights Action (HRA), the Centre for Civic Education (CGO) and the Centre for Women’s and Peace Education (ANIMA) believe that this decision of the Council is another example of unacceptable calculations with the war policies of the 1990s. If it wishes to be admitted to the European Union, Montenegro must more decisively demonstrate its ability to contribute to sustainable peace in the region, and this approach is harmful both to the Montenegrin society and meaningful regional cooperation.

Regarding this issue, non-governmental organisations HRA, CGO and ANIMA wrote to Aleksa Bečić, the leader of Democratic Montenegro and Deputy Prime Minister, urging him to prevent further processing of the proposal that was submitted by his own party’s councillors. The letter was supported by 23 Montenegrin non-governmental organisations, but Bečić never responded to it.

The session of the Council was attended by representatives of HRA and CGO. President of the Council, Boris Pejović, from the Europe Now Movement (PES), allowed the HRA representative Elizabeta Mrnjačević to present arguments against the proposal, but she was not allowed to reply to the councillors who opposed them.

Mrnjačević presented the well-known arguments of CGO, HRA and Anime that, in the capacity of Minister of the Interior, Pavle Bulatović ordered the crime of deportation of refugees from Bosnia and Herzegovina at the end of May 1992, as determined by the final judgment of the High Court in Podgorica no. Ks. 6/12, dated 22 November 2012 (available on the portal sudovi.me). Said order meant that 66 persons of Bosniak nationality were handed over to be murdered by the likes of Ratko Mladić and Radovan Karadžić. Only 12 of them survived the extradition. Pavle Bulatović was also the subject of investigation in other crimes, for which people under his command were suspected while he was serving as the Minister of Defence of FR Yugoslavia. Bulatović was assassinated in Belgrade in 2000, under unexplained circumstances.

Mrnjačević also pointed out that publicly honouring Pavle Bulatović would imply glorification of the war crime of Deportation, sending a bad message to future generations. She drew attention to the councillors’ responsibility when proposing persons that can further polarise society.

Six councillors from the Democrats, the New Serbian Democracy (NSD), the Democratic Party of Socialists (DPS) and the Bosniak Party (BS) participated in the discussion.

Councillors Mitar Vuković and Mitar Šušić strongly reacted to Mrnjačević’s presentation. Vuković, from the Democrats, who was among the proponents, said that “there is no evidence to condemn this procedure” and that “the Democrats proudly nominated Pavle Bulatović”, stating that “his biography and behaviour can serve as an example for future generations”. His party colleague Vladimir Vujović was of a similar opinion. He accepted the thesis that this was a “mistake of the state”, but said that “when the state makes a mistake, it is not just one individual, so the entire top of the state must be responsible”. Mitar Šušić assessed that the NGOs’ narrative was “hollow and devoid of legal grounds”. He also added that “Bulatović was the Minister of the Interior at a challenging time in history” and that he “acted based on his own discretion, the law or orders”. He emphasised the importance of understanding the circumstances of the time when these decisions were made and that “we cannot judge his actions only from today’s standpoint”. He also said that he did not want this proposal to become a “platform for expressing ideologies” and that, if the proposal is adopted, the NGOs would probably organise “performances, where they would take down or break the board bearing Bulatović’s name”.

Zoja Bojanić Lalović, councillor from the DPS, said that proposals for assigning street names “should bring us together, not divide us”, emphasising that it was obvious that there was a reaction from the public since no less than 23 NGOs responded. Mihailo Andjušić, also from DPS, pointed out that “the situation is debatable, to say the least”, and that the position of 23 NGOs should be respected. Addressing the proponents, he concluded that “it remains to be seen whether they were right, just like it remains to be seen whether you are right”.

Edin Tuzović, councillor from the BS, assessed that “the 1990s were what they were”, and added that he believes that more time should pass before the streets can be named after people from that period.

Since some councillors have asked for evidence, we point out that the entire court file from the Deportation case is available at the following link, clearly showing that refugees from Bosnia and Herzegovina were deported to be killed on the orders of Pavle Bulatović.

In the end, out of 12 members of the Council, 9 voted for in favour of the proposal, including PES, while DPS and BS refrained from voting.

Our organisations believe that there are no legal conditions for a street in Podgorica to be named after Bulatović.

At the same time, we express regret that such a proposal was submitted at all, and that the highest officials are not allowed to publicly show how they feel about issues that indicate their values and commitment to the Europeanisation of the country.

Human Rights Action (HRA)

Centre for Civic Education (CGO)

ANIMA – Centre for Women’s and Peace Education

*Article transfered from - https://www.hraction.org/2024/05/03/the-controversial-proposal-of-giving-pavle-bulatovic-a-city-street-has-been-forwarded-to-the-ministry/?lang=en 

Stav premijera Spajića da će Crna Gora glasati za UN rezoluciju o memorijalizaciji genocida u Srebrenici, ali da je neće promovisati kosponzorstvom je korak unazad u demokratskom razvoju Crne Gore. Jedino ispravno i ljudski je iskoristiti svaku priliku da se taj zločin osudi i da se činjenice o njemu ne kriju.

Snažna građanska inicijativa - čak 99 NVO i preko 320 istaknutih građanki i građana Crne Glore - ipak je postigla određeni efekat, doprinijeli smo da premijer barem javno najavi podršku rezoluciji.

Pozivamo članice i članove Vlade da dobro preispitaju istorijski značaj ove odluke. Veličina srebreničke tragedije zahtijeva od Vlade da Crna Gora kosponzoriše rezoluciju zajedno sa Slovenijom, Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, Sjevernom Makedonijom i drugim zemljama.

Žalimo što je rezolucija UN o Srebrenici danas uopšte dilema za vlast u Crnoj Gori. Međutim, za članstvo u Evropskoj uniji vlast mora dokazati da postoje univerzalne vrijednosti koje su van svake političke kalkulacije.

Kredibilne i progresivne vlasti ne smiju da prave kompromise sa nacionalistima. Postoje pitanja koja su apsolutna, oko kojih nema kalkulacije već samo jedan tačan odgovor. U oktobru 1991. godine jedini tačan odgovor bio je biti protiv opsade Dubrovnika, u aprilu 1992. biti protiv opsade Sarajeva, u maju 1992. ne izručiti izbjeglice pod nož Mladiću i Karadžiću, u julu 1995. spriječiti genocid u Srebrenici, u aprilu 1999. spriječiti tragediju u Murinu, a danas je jedino ispravno biti za kosponzorisanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici i time odati poštovanje žrtvama, osuditi počinioce i založiti se da se takva tragedija više nikada nikome ne ponovi.

Ne prihvatamo argument vlasti da „treba zaboraviti prošlost“ kada istovremeno vladajuće političke partije učestvuju u negativnom istorijskom revizionizmu memorijalizacijom simbola agresorskih ratova 90ih, kao što su primjeri promjene naziva ulica u Pljevljima i Podgorici. 

Građani i građanke Crne Gore prepoznaju ovo kao vrijednosno pitanje oko kojeg ne smije biti dileme i zato smo se pobunili protiv relativizacije. Podrška inicijativi se nastavlja i pozivamo sve da se pridruže.

Tražimo da Vlada Crne Gore ne pada pod uticaj retrogradnih snaga, već da ispravnim postupanje i sučavanjem sa teškom prošlošću pomogne i demokratizaciji u regionu, za dobrobit svih.

Inicijativu da Crna Gora sponzoriše Rezoluciju UN o memorijalizaciji genocida u Srebrenici podržalo čak 84 NVO i preko 100 istaknutih građana i građanki među kojima brojne javne ličnosti koje decenijama aktivno doprinose opšem interesu u Crnoj Gori. Crnogorske nevladine organizacije se nikada do sada nijesu ujedinile u ovolikom broju da podrže neku inicijativu.

Premijeru Vlade, Milojku Spajiću, jutros su organizacije koje su inicijalno podržale inicijativu uputile novo pismo sa dodatnim argumentima koji Crnu Goru obavezuju na sponzorstvo Rezolucije UN o genocidu u Srebrenici.

Zahtijevamo da na dnevni red sjutrašnje sjednice Vlada uvrsti pitanje sponzorstva ove rezolucije UN od strane Crne Gore.

Očekujemo da Vlada odluči da sponzoriše rezoluciju prije svega iz moralnih razloga i izražavanja dužnog žaljenja zbog toga što je u Srebrenici u nekoliko dana jula 1995. godine strijeljano preko 8300 civila od kojih 600 djece, pri čemu je Crna Gora, u savezu sa Srbijom, tada pomagala Vojsku Republike Srpske čiji su pripadnici taj genocid izvršili.

Detaljnije u pismu koje je dostupno ovdje.