Povodom  Dana nezavisnosti u okviru inicijative Ženski sud- feministički pristup pravdi, aktivistkinje Anime će 21.22 i 25. maja obići mjesta zločina koji su se desili na teritoriji Crne Gore tokom ratova devedesetih  i još jedanput obilježiti mjesta zločina i u tišini položiti cvijeće. Prošlo je  25.godina od rata u BiH  pravda još nije zadovoljena a projekcija zaborava je sveprisutna.

Simboličkim obilaskom mjesta zločina (četvri put) i polaganjem cvijeća:

-          Odajemo  počast žrtvama i uvažavamo dostojanstvo onih koji su bili žrtve devedesetih;

-     Prozivamo institucije države da uspostave vladavinu prava za sve i da preduzmu mjere koje obezbjeđuju tranzicionu pravdu, sigurnost i bezbjednost svih stanovnika u Crnoj Gori;

-          Ukazujemo na zločine učinjene u naše ime

-          Afirmišemo  potrebu suočavanja sa prošlošću  da bi se spriječile zloupotrebe ljudi  i zločini u budućnosti;

-          Zahtijevamo od države  da na primjeren način, spomen obilježjem, obilježi mjesta zločina kako bi savremenici/e i buduće generacije razvijale kulturu sjećanja.

Upozoravamo još jedanput da politike nekažnjivosti zločina i neutvrđivanja odgovornosti imaju dugoročne posledice štetne po građanstvo i demokratiju a kojih smo svjesni svakodnevno u svim gradovima Crne Gore – korupcija, kriminal, nacionalizam, klerikalizam do  nerasvijetljenih ubistava i „legalnih“ likvidacija ljudi.

Upozoravamo da još nismo izašli rata koji se u miru vodi drugim sredstvima od iste političke elite i krajnje je vrijeme  da nakom dvadesetpet godina  od rata  izađemo iz stanja straha i nasilja. To  je  jedino moguće sprovođenjem  politika  koje  poštuju ljudski život, insistiraju na jednakosti,  uspostavljaju pravnu državu i sankcionišu odgovorne za zlodjela.

Lista mjesta ratnih  zločina u Crnoj Gori  i vrijeme obilaska:

• Bukovica – mjesto gdje je ubijen civil Džafer Đogo (mjesto  etničkog čišćenja muslimana 1992/3), 21. maja u 18 sati
• Kaluđerski laz - most  (mjesto  gdje je Vojska Jugoslavije ubila šest civila albanske nacionalnosti, i još šesnaest albanskih civila izbjeglih sa Kosova u vremenu od aprila do juna 1999.), 22. maja u 11 sati
• Murino- spomenik (stradalo šest civila od NATO bombardovanja, među kojima troje djece) 22. maja u 15 sati  .

• Herceg Novi – ispred zgrade MUPa (mjesto odakle je najveći broj muslimana deportovan u BiH gdje su ubijeni 1992.) Pridružujemo se akciji HRA  25. maja u ... sati
• Morinj – ispred ulaza u vojni objekat (logor za hrvatske zarobljenike 1991/2.),25.maja u 13.30 sati.

 U Vrnjačkoj Banji je 19. do 21. maja 2017. u hotelu Danica  održan regionanlni sastanak svjedokinja.

Prisustvovalo je 3 svjedokinja , iz Crne Gore Sabina Talović i Rosanda Peković , ekspretkinja Senka Rastoder i koordinatorka Ljupka Kovačević

Na sastanku je dat  izvještaj o aktivnostima u prethodnom periodu ( od decembra 2016 do maja 2017) o promocijama, o radionici u Sloveniji sa „izbrisanima“, o suđenju za zločin u Kravici.O aktivnostima svjedokinja. Pričalo se s o „Angažovanom materinstvu u borbi za socijalnu pravdu (protesti majski u Podgorici ). Govorilo se o inicijativi „Protiv zaborava " u Hrvatskoj i o tribinama o zloupotrebi religije u Sandžaku.

Priređeno je veče sjećanja na  Zumru Šehomerović, svjedokinju iz BiH koja je iznenada umrla. 

Podržale smo akciju u Kruševcu – Pamtimo hrabri otpor žena – priznanje  ženama iz Kruševca koje su se 1999. pobunile protiv prisilnih mobilizacija za rat na Kosovu.
Razgovarale smo o načinima nastavka ženskog suda kao i o preuzimanju odgovornosti za osmišljene akcije. Zajednički smo promišljale o  društveno političkim pitanjima u zemljama. Gledale filmove o akcijama Žena u crnom.  Družile se i veselile ..

15. maja 2017 održana je prezentacija dokumentarnog filma " Ženski sud - feministički pristup pravdi" u Biblioteci "Radosav Ljumović" u Podgorici u organizaciji Anime.

Prisustvovalo je 24 osobe (22 žene i 2 muškarca). Učestvovale su svjedokinje iz Crne Gore  Zaga Matović, Maja Jovović, Sabina Talović, Rosanda Peković i ekspertkinja Senka Rastoder. Prezentaciju je vodila Ljupka Kovačeević.
Nakon filma pokrenuta je zanimljiva diskusija sa predlozima kako da veći broj ljudi pogleda film i upozna se sa sadržajem, idejom i preporukama ženskog sudakoji je održan 7. do 10. maja  2015 u Sarajevu.Sugerisana je i potreba da film bude prikazan na nacionalnoj javnoj televiziji i otvori debeta tim povodom.

Na pitanje što bi mogla biti tema Ženskog suda ako bi se napravio u CG  najisticanije je nacionalno i partijsko nasilje ali i porodično nasilje i nasilje među mladima , naročito isticano siromaštvo i seksualno nasilje, nasilje nad izbjeglicama i pravno nasilje. .

Anima – Centar za žensko i mirovno obrazovanje i ove će godine performansom obilježiti jedan od najvažnijih evropskih datuma: 9. maj Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope. 9. maja 1945 Njemačka je potpisala bezuslovnu kapitulaciju čime je čovječanstvo oslobađeno najmračnije ideologije koja je odnijela preko 50 miliona života. 9. maja 1950 Šumanovom deklaracijom postavljeni su temelji zajednici koja je trebalo da obezbijedi pozitivan i održiv mir i blagostanje na tlu Evrope.

Borba protiv fašizma nije završila 1945, a danas se ona dešava na mnogo razuđenijem i kompleksnijem horizontu. U vremenu sve veće eksploatacije, militarizacije, fašizacije i ozbiljnih sumnji u opstanak EU, ukazujemo na to da su nam vrijednosti antifašizma, mira i socijalne pravde potrebniji nego ikada, iako ih revizionistički zahvati u prošlost, rehabilitacije kolaboracionista i nacionalističkih desnih ideologija nastoje relativizirati, ugroziti i devalvirati.

Takođe, podsjećamo na blisku vezu antifašizma i antikapitalizma riječima Maksa Horkhajmera: „Ko neće da govori o kapitalizmu, trebalo bi da ćuti o fašizmu“. Političke elite perfidno manipulišu nacionalnim i ideološkim razlikama koristeći ih kao paravan za održavanje vlastitih monopola i pozicija sa kojih dovršavaju procese prisvajanja i transformacije društvene svojine, a osiromašeni i poniženi ljudi lako postaju dijelom ostrašćene mase koja priprema novu Kristalnu noć.

9. maja podsjećamo da fašizam nije pobijeđen i iskorijenjen i da gdje god ima mržnje, neprijateljstva ili netrpeljivosti prema drugima i drugačijima njegova logika istrajava, gdje god se individualna prava i slobode ograničavaju i ukidaju on postoji, gdje god se proizvode žrtvena jagnjad nad kojima će frustrirana većina iskaljivati svoj bijes ili tražiti satisfakciju na račun tuđe nesreće on živi i jača.

Ove su pojave prisutne i u našem društvu i zato pozivamo građanke i građane Crne Gore da im se na nenasilan način na svakom mjestu suprostavimo kako se tragična istorija ne bi ponavljala.

Tim Anime

 Protesti majki sa troje i više djece kojima je umanjena nadoknada se nastavljaju u Podgorici, tokom aprila (2,12,19,28) 19. aprila Ustavni sud je donio odluku da Odredbe Zakona o dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, kojima je predviđena naknada za majke sa troje i više djece, nijesu u saglasnosti sa Ustavom. Milicija je intervenisala. Aktivistkinje Anime i dalje podržavaju proteste jer ih smatraju opravdanim.

  4.5. i 6. aprila 2017.  Verica Mirović i  Ljupka Kovačević su u sklopu projekta NISI SAMA - psihosocijalna podrška ženama bolesnih od malignih oboljenja reproduktivnih organa posjetile  Kliniku za tumore, Kliničko bolnički centar – Sestre milosrdnice (Vinogradska cesta), Kliničko bolnički centar –Rebro – odjeljenje za onkologiju i Udruga Sve za nju . 

Ovom prilikom susreti od koristi za proces bili su sa dr Križom Katinićem, psihijatrom na Klinici Sestre milosnice, Mateom Vuković, pssihološkinjom na Odjeljenju za onkologiju i sa psihološkinjom Udruge Sve za nju Ljiljanom Vukotom. Nešto od iskustava nastojaćemo da primijenimo u našim uslovima.

29. mart 2017 je u hotelu Sinčel u Nikšiću u organizaciji ANIME predstavljen  film "Ženski sud- Feminističku pristup pravdi" o održanom ženskom sudu u Sarajevu 7. do 10. maja 2015. Prezentaciji je prisustvovalo  18 žena i 2 muškarca. Učestvovala je svjedokinja iz Srbije Binasa Džigal i   svjedokinje iz Crne Gore:  Zaga Matović, Anka Vukićević, Maja Jovović, Rosanda Peković . Učestvovala je i Staša Zajović ,koordinatorka procesa ženskog suda iz Žena u crnom Beograd i Senka Rastoder , ekspertkinja za ekonomsko nasilje iz Crne Gore. 

Prezentaciju je vodila Ljupka Kovačević iz Anime.

Nakon filma govorile su svjedokinje  ženskog suda i ekspertkinja o tome što je njima značilo učešće u ovom procesu. Staša Zajović je govorila o važnosti ženskog suda za proces tranzicije na prostoru ex Yu kao i o procesu nastavka ženskog suda. Publika je bila potrešena i većina je učestvovala u diskusiji Na pitanje što bi mogla biti tema Ženskog suda ako bi se napravio u CG  najisticanije je nacionalno i partijsko nasilje koje se danas dešava nad ženama u Crnoj Gori.

autorka:Ervina Daabižinović

ura kreće, nakon kiše, koja nije dobrodošla za one koje protestuju. Još i ona, na kraju ove faze. Od petka riječi tište, misli odlaze od te teme koju mediji, ponovo minorizuju. Piši iz praznine, to je fer, kaže Ruža. Upravo tako, iz praznine pišem, nakon odluke Ustavnog suda da proglasi usklađenim sa Ustavom, izmjene Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, kojima su umanjene naknade majkama, nakon prekida štrajka glađu oko trideset žena, nakon odluke da se protesti nastave, nakon umora i bola koji nas je sve rasplakao. Ali prije toga nešto o strategiji vlasti.Kako bi pomjerila fokus sa onog što je zapravo jasna situacija, sa nepravde, obespravljenosti i siromaštva žena, plasirala je informaciju, kroz javni govor prvog među ministrima, da su  žene  instruirane. Kazano je da  žene  ne misle svojom glavom, iz usta ove vlasti, kazano je i to da sem političkih igra za vlast i opoziciju, da pobuna koja je proizašla iz socijalnog bunta nije značajna. Sistem institucija (ako se to još može tako nazvati) legalizovao je nepravdu, tako što je zakonodavna vlast igrajući političke igre izglasala sporni zakon, pa vlada sprovela odluku a potom zakon o izmjenama ovjerio Ustavni sud. Pobuna žena je bio odgovor.

autorka: Ljupka Kovačević

Nakon svakodnevnih protesta koji nisu davali rezultate povodom smanjenja i preimenovanja naknada majke sa troje i više djece odlučile su da radikalizuju proteste i da jedna grupa žena štrajkuje glađu na pločniku ispred Skupštine. Kako vjerujem da se zakonodavna i izvršna vlast radi vlastitih manipulantskih namjera grubo poigrala interesima i životima žena koje primaju nadoknadu, pridružila sam se. Deset dana na pločniku ispred Skupštine potvrdile su (još jedanput) ono što se od ranije zna - u ovoj su državi zakoni paravani za zloupotrebu, institucije paravani za korupciju, a opozicija paravan za autokratiju.Bilo je tu još mnogo čega što vrijedi zapamtiti za nauk, ali bih istakla nekoliko faktora koji mi ni nakon par dana nakon štrajka ne dozvoljavaju da prihvatim odluku Ustavnog suda koja je po svojoj suštini nepravična, a po načinu glasanja i mišljenju pravnih eksperata nije u skladu sa temeljnim pravima, što dodatno ukazuje na otuđenje vlasti od ljudi i svakodnevnog života.

Od 13. marta do 24. marta 30 žena ( majke sa troje i više djece- žene koje su ostvarile pravno na nadoknadu)je štrajkovalo glađu ispred Parlamenta Crne Gore  vršeći pritisak i očekujući odluku ustavnog suda. Ustavni sud je proglasio odluku o smanjenju ustavnom. Majke su nastavile da štrajkuju  ali sada  na svakih 7 ili 15 dana.

Anima je čitavo vrijeme pružala podršku majkama. Ljupka Kovačević je sa njima bila u štrajku glađu.

Protestima su podršku dale i druge NVO i ŽNVO, Unija sindikata, opozicione partije, nezavisni intelektualci i veliki broj pravnih eksperata.
Proces je u toku.

autorka: Ervina Dabižinović

Protest majki pred skupštnom Crne Gore ulazi u dvadeseti dan a štrajk glađu u 9. Javnost u svom većem dijelu pokazuje visok stepen neosvješćenosti i iracionalne logike u kojoj su viđene majke odgovornim a ne katastrofalna loše vođena ekonomska politika i pogrešna raspodjela finansija, neodgovorno ponašaanje zakonodavne i izvršne vlasti i institucija sistema od kojih se traži hitan odgovor jer se nalazimo u sred vanredne situacije.Negativan odnos dijela javnosti prema problem koji je nastao izglasavanjem izmjena i dopuna zakona koji je regulisao status majki sa troje ili više djece, nastao je zbog neadekvatnog, neznavenog medijskog angažovanja. Kostatntna upozorenja ženskih nevladinih organizacija povodom medijske reprezentacije bilo kojeg problema koji se tiče žena, naročito je pokazan u situaciji u kojoj se nalaze majke tako da ne samo da izostaje empatija već se povećavaju negativni i agresivni komentari. Složenosti situacije doprinosi i konstante optužbe da su majke  pred skupštinom instruirane od strane političara opozicije ili makar jednog dijela opozicije.

autorka: Ljupka Kovačević

Još jedna  noć   majki koje pružaju otpor institucionalnom nasilju koje se čini nad njima  i brane ustav Crne Gore pod ćudljivim nebom Podgorice. Bore se da im se ne oduzme stečeno pravo, da pravo nadvlada manipulaciju političara. Smjenjuju se žene iz gradova Crne Gore. U hodu uče solidarnost, u hodu uče i o ćutljivoj većini onih kojih se to kao i njih  direktno tiče ali se ne pridružuju. Ljuti ih ta ćutljiva većina, dodatno stvara osjećanje bespomoćnosti i besmila otpora bezdušnoj i nasilnoj vlasti. Teško  razumije ćuteća većina majki, građana/ki,  da se o njima radi, da majke ispred Skupštine bore njigovu bitku budućnosti. Koje argumente osim straha imaju za nedolazak ? Ko će im nadomjestiti gubitak prava? Kako podnose obespravljenost?   Kao dvostruki red metalne ograde  oko zgrada u kojima je smještena izvršna i zakonodavna vlast , kao  policija koja se uredno smjenjuje  tako i  ta ćuteća većina pravi obruč  oko žen  na ulci  štiteći iluziju da  institucije funkcionišu. Korespondiraju sa vlašću koja vrši nepotrebno nasilje nad ženama i čini njihovu patnju teže podnošljivom. Uprkos tome,majke izdržavaju. Bliskost ženskog iskustva trpnje i slična iskustva ih ujedinjuju, podržavaju i ohrabruju. Žele da čuju sve glasove. Govore  uprkos nelagode javnog nastupa. Glasovi svjedoče o njihovim životima.  U njihovim domovima osim djece i vlastite borbe za preživljavanje i održavanja porodice  nemaju se čime pohvaliti. Sve drugo je ograničeno i ukazuje na teškoće. Još uvijek vjeruju da u zgradama naspram njih rade ljudi koji ih mogu čuti...  Nada opstaje uprkos  povredljivih i osionih poruku predsjednika Vlade. Odgovaraju , bez nasilja, upozoravaju. Brinu . Pitaju se  i pitaju -da li postoji humanost i razumijevanje drugih institucija, država , međunarodne zajednice?  Ima li neko da nam pomogne ?Zašto se ne oglašavaju? Neke prizivaju boga i svece. Na ivici ponora. Kiša još ne pada iako su sve mjere preventive preduzete.