Poštovani, 

hvala vam na pozivnici za svečanu Akademiju povodom proslave značajnog datuma kojim se podsjećamo da su žene Crne Gore svojim životima, naporom i zalaganjima izborile politička prava u Crnoj Gori. Svjesne smo da su tada žene znale načine borbe, znale strategije otpora i na kraju značaj osvojenog stepena političkih sloboda. Sedamdeset godina nakon toga, zapuštenost političkih prava žena u Crnoj Gori, pokazuje koliko su ona značajna  za državu koju predstavlja sadašnja politička elita. Bez pobrojavanja cifara koje su najgore u regionu, političke tekovine osvojene prije sedamdeset godina obavezuju na vise od manipulacije i primjera “proširenja” i kvazidemokratskih  popravki  kojima vlast i  opozicija tretiraju ovo važno pitanje.  Izrazavamo  svoje neslaganje  sa zloupotrebama i manipulacijama na polju političkih prava žena u Crnoj Gori.   Svjedokinje smo da  tokom zadnjih pregovora o fer izborima, nikome od političkih aktera nije palo na pamet da postavi pitanje uključenosti žena kao najveće društvene grupe u državi. To dovoljno govori o tome kako politički akteri shvataju ovo važno pitanje i na koji načni (ne) vide ženski dio biračkog tijela. Naša procjena situacije povodom  političkih prava žena u Crnoj Gori, je da se ona ne samo zloupotrebljavaju nego da su poligon za potkusurivanje u rijetkim slučajevima kada se Evropi želi ponuditi lažni napredak ili predstava o kulturi sjećanja. Dugogodišnje zalaganje za ženska prava  nam ne da za pravo da podržimo slavljeničku priredbu  zato što je ovakva realnost svodi na  recital i cinizam, koji služi samo političkom karnevalu u čemu nećemo da učestvujemo. 

S poštovanjem

Tim ANIMA

 U sklopu projekta " Van izolacije -ostvarivanje prava pacijenata sa mentalnim oboljenjem" koji realizuje HRA uz podršku EU a Anima učestvuje u monitornigu i u istraživanje rodni aspekt u mentalnim oboljenjima održan je dvodnevni trening (21,22.juna) . dio trenigra o monitoringu prava mentalnih pacijenata  realizovan je u KSM. Pridutne su bile aktivistkinje hRA i Anime a trening su vodili Stephen Klain i Oana Girlesu, međunarodni eksperti. Nakon treninga urađen je i dvodnevni monitoring u Psihijatrijskoj bolnici u Dobroti, Kotor.

Autorka: Paula Petričeeić Orlando, ljubavi moja

Ima gradova koji preko noći postanu simbol. Najčešće tragedijom. Na to računa svaki luđak ili usijani pravedni ratnik koji se preko leševa vere ka svom bogu, što mu na koncu dođe na isto.

Ubistvo 50 ljudi, uključujući i napadača, osiguralo je Orlandu mjesto u holu slavnih krvavih simbola. Noćni klub “Pulse”, gej klub u kom se desio ovaj zločin, tako je kroz samo par sati od prostora slobode postao prostor užasa i smrti. Ljudi su ubijeni na plesnom podijumu zato što su plesali sa osobama “pogrešnog” ili “nedozvoljenog” pola, roda ili seksualne orjentacije, ili jednostavno umjeli da se raduju s njima. Svako opravdanje koje uspije da se uglavi u koordinate ovog zločina zaslužuje krivično gonjenje.

Najlakše bi bilo okarakterisati Omara Matina kao islamskog fundamentalistu ili homofobičnog latentnog homoseksualca koji je u nemogućnosti da “izađe iz ormara” odlučio da ga digne u vazduh. Ali ove fioke u koje bismo tako rado odložili dio odgovornosti za svijet u kome živimo, već su prepune i iz njih viri sve i svašta. A znate već kako počinje svako veliko spremanje – prvo prihvatite da je nered vaš i da nema nikog drugog ko ga može pospremiti. Osim ako niste bijeli muškarac srednje klase, ili neka druga privilegovana živuljka koja računa na niz grbača pod sobom na koje može prebaciti teret. Tako se učimo da dehumanizujemo i da se pošteđujemo odgovornosti za haos koji ostavljamo za sobom. Osim ako ne odaberemo drugačije. Većina, nažalost, ne vidi zašto bi to učinila.

Pitanje (ne)odgovornosti

Za postojanje kolektivne odgovornosti potrebna su  dva uslova: kao prvo, moram sebe smatrati odgovornom za nešto što nisam učinila i, kao drugo, razlog za moju odgovornost mora biti to što sam dio grupe (kolektiva) koja se ne može raspustiti mojim voljnim činom... Ova odgovornost  je uvek politička, bilo da se javlja u starijoj formi, koja podrazumijeva da čitava zajednica preuzima na sebe odgovornost za sve što su njeni članovi učinili, ili da zajednica sebe smatra odgovornom za ono što je učinjeno u njeno ime...Ovu političku i striktno kolektivnu odgovornost možemo da izbjegnemo samo ako napustimo zajednicu. Hana Arent

Ideolog DPSa, politički direktor, S. Marović  je napustio DPS i  svojim činom je jasno stavio do znanja  javnosti da ubuduće neće snositi odgovornot za ono što radi DPS. To je domet njegove ostavke .  Pitanje je gdje je kolektivna odgovornost svih članova DPSa u odnosu na ono što je njihov ideolog radio godinama u njihovo ime ? Sigurno je da ono što je u kontinuitetu radio (sudskim presudama potvrđeno) radio je u ime kolektiva kome je pripadao. Da to nije tako tj da se sa tim nisu slagali članovi/ce njegove partije postojala su dva načina da izbjegnu kolektivnu odgovornost to je da njega isključe iz partije ili da se sami isključe. Na kraju, uradio je to  „samožrtvujućim“ činom ideolog kako bi njegova ideologija: manipulacije, krađe i korupcije preživjela.