Na sastanku MrežeŽUC-a u Vrnjačkoj Banji priredile smo omaž našoj drugarici Zorici koja je preminula 2.avgusta. Dok su se na ekranu nizale slike sa akcija u kojima je Zorica učestvovala , Ljupka KOvačević, aktivistkinja Anime je kratko približila život i angažovanje Zorice učesnicima/cama sastanka (mnoge od prisutnih pamte Zoricu sa akcija Žena u crnom u Beogradu) i iskazala je zahvalnost za sve lijepe trenutke u feminističkoj borbi koje je dijelila sa Zoricom i koja je ostavila "trag u nama".  Uz muziku Džoan Baez sve/i prisutne su iskazale poštovanje prema njenom životu. 

Sastanak Mreže Žuca, održao se 8.do 11. septembra u vili Lazar u Vrnjačkoj Banji. Učesnice su bile svjedokinje, aktivistkinje Mreže i aktivisti/kinje zanimljivih inicijativa iz Srbije, Kosova i Hrvatske. Glavne teme, osim uobičajenih bile su: Civilno društvo između straha, represije i borbe za opstanak i Građanske pobune- oslobađanje od straha, solidarnost, alternativa... koje su razmatrane kroz panel diskusije. Gledale smo dokumentarne filmove, razgovarale i družile se. Napravile plan daljih aktivnosti.

U Vrnjačkoj Banji, vili Lazar je 7.i 8. septembra su u sklopu feminističke etike brige, nastavak rada na Ženskom sudu , održane radionice podrške i razvoja. Tema radionica bila je -faktori koji utiču na percepciju . Učesvovale su svjedokinje iz Srbije, Hrvatske, Makedonije, Kosova i Crne Gore. Voditeljica je bila Ljupka Kovačević  

autorka: Ljupka Kovačević

Sinoć( 22.08.) sam zaspala sa informacijom da žene iz Rožaja spavaju na pločniku ispred Vlade štrajkujući kako bi ostvarile pravo kao i druge žene u Crnoj Gori na jedinstvenu , daleko  čuvenu mjeru diskriminacije žena „naknadu za višestruko meterinstvo“ koju su im obezbijedili opozicionari usvajanjem Zakona o dopunama zakona o dječjoj i socijalnoj zaštiti. Važno je znati da ovaj zakon žene nisu tražile  a dokaz za to je da nije bilo niti jedne javne akcije žena  sa ovakvim zahtjevom a bilo je mnogo zahtjeva  i štrajkova za obezbjeđivanje prava na rad,za pravičnu naknadu iz rada, za penzije  kojima su žene branile svoje civilizacijsko dostignuće  i emancipatorsko pravo.

Opozicionari su se u nedostatku  volje da se bave vitalnim pitanjima žena (i stanovništva)  dograbili nataliteta i populizma i „velikodušno“ obezbijedili ovaj zakon.Upadljiv je bio izostanak  sa sinoćnog  protesta onih koji su  tu „privilegiju“ obezbijedili ženama (ili možda samo „svojim“ ženama). Upadljivo je i što na naslovnicama štampanih medija nema ni slova o  štrajku ispred Vlade . Vidljivo je da uprkos  razmimoilaženja koncepcijskih, principijelnih i ideoloških  konsenzus medija i političara oko instrumentalizacije žena za njihove ciljeve je čvrst i neraskidiv. Ne trebaju njima žene iz Rožaja one su davno ostavljene bezakonju , siromaštvu i nasilju.  Za njih su one neprivilegovana  manjina i  žene a ostalo je folklor ( nerad institucijana lokalnom nivou, izostanak dokumentacije, slaba evidencija ..).