SAOPŠTENJE                                                                                                        12. Jul 2016.Kotor

Performansom „NO PASARAN„ aktivistkinje Anime će obilježiti Dan državnosti, 13. jula 2016 u 12 sati ispred Stuba srama u Kotoru.

Performansom ukazujemo na odlučnost pojedinaca i malih grupa da ne prihvate zlo, kulturu nekažnjivosti, korupciju svakog vida, kriminal, strah i aroganciju vladajuće elite. Nesmjenjiva i korumpirana vlast uz adaptiranu i bezidejnu opoziciju troši naše vrijeme i novac, budućnost svih nas.

Ukazujemo na sveopšte ćutanje o nasilju koje se dešava u kontinuitetu od devedesetih, o nasilju koje okupira ulice i institucije, o svakodnevnim problemima u borbi za elementarnu egzistenciju, o sve prisutnijem projektovanju neprijatelja, o militarizaciji i fašizaciji društva o napadima na pojedince/ke koji se svojim postupcima suprostavljaju   korupciji, laži i kriminalu.Vrijeme je da ćuteća većina kaže i pokaže da to NEĆE PROĆI - NO PASARAN

Pozivamo građane/ke Kotora da podrže naš performans i na taj način pokažu da će zlo biti zaustavljeno.

13. jul 2016. na 10 godina nezavisnosti Crne Gore.

autorka: Ljupka Kovačević

Nije prošlo ni mjesec dana od kada je Sveto Marović napustio partiju a rezultati njegovog izostanka su vidljivi. Nagledaćemo se i naslušati ogoljele beskrupulozne moći i logike jednoumlja. Lijepo je on to, godinam, znao  da umota u satenski  glas demagogije i podmićivanja ( emotivnog  i  materjalnog). Nismo zaboravili kako se sa strašću bavio „zviždačima“ usred pokretanja afere o Zavali , pa se tek nakon njegovog odlaska,  drznula jedna žena da zvizne . Moglo se zviždati i pod njegovom palicom,  ali potajno. U  ispovjednom razgovoru ( tema: dokazi o nezakonitom poslovanju)  sa njim obezbjeđivale su se  privilegije i zadovoljavale potrebe za stanom, statusom, zaposlenjem i školovanjem porodice, liječenjem u inostranstvo itd.itd. pa zviždanje nismo ni čuli.  Fino, filozofski , sa krinkom „dobrog čovjeka“ koji pomaže „nevoljnicima“ kako se ono što se čuje ne bi čulo, ili ono što se vidi ne bi vidjelo a u slučaju da to nije bilo dovoljno pomagale su institucije i mediji sa isključivanjem , diskreditacijom  i dijagnozom. Imalo se, moglo se.Zažaliće DPS za Svetom  a naročito njen lider koji sad mora sam da brine o potrebama partijica i  povjerilaca . Imidž  nepogrešivosti  i nepopustljivosti   se mora očuvati zarad opstanka.  Sada je  na snazi  kraduckanje u koje  lider DPSa  ulaže autoritet i integritet kako bi ostavio dojam  nepromijenjene moći. Izgleda ne za dugo jer je vidljivo da nedostaje  „filozof i ideolog“ , teško da će samo  „batinom“ moći  da drži sve  pod  kontrolom jer ni  službe više nisu sigurne .

  „Slučajem Ramada“ nije nažalost samo ovo postalo vidljivo,  grunule su predrasude , „dušebrižništvo“ patrijarhata,  majčinstvo kao „omča oko vrata“ žena i razlog za muška potkusurivanja . Umjesto da u fokusu svih političkih  govora ( naročito opozicionih) i medijskih  bude hrabar čin Patricije Pobrić preuzimanja odgovornosti za opšte dobro i pravedno društvo na  neprimjeren način se ubacuje emocija vezana za samohrano majčinstvo . Patricija  je svjedočila  o zloupotrebi državnih resursa od strane jedne partije . Kakav na to mora biti odgovor svih parlamentarnih partija  i građanstva?( bez obzira na porodični status zviždača) . Svaka osoba u Parlamentu i Vladi mora se odrediti prema ovom činu. Partijska saopštenja su gnusno  sakrivanje  iza mnoštva. Mora se opredijeliti i svaki građanin/ ka odgovarajući na pitanje : da li hoću da budem podržavatelj/ka krađe državnih resursa  za  intderese partija, ubuduće i uprkos činjenicama   ? Odgovor je DA ili NE , nema između i nema „ALI“.

Poštovani, 

hvala vam na pozivnici za svečanu Akademiju povodom proslave značajnog datuma kojim se podsjećamo da su žene Crne Gore svojim životima, naporom i zalaganjima izborile politička prava u Crnoj Gori. Svjesne smo da su tada žene znale načine borbe, znale strategije otpora i na kraju značaj osvojenog stepena političkih sloboda. Sedamdeset godina nakon toga, zapuštenost političkih prava žena u Crnoj Gori, pokazuje koliko su ona značajna  za državu koju predstavlja sadašnja politička elita. Bez pobrojavanja cifara koje su najgore u regionu, političke tekovine osvojene prije sedamdeset godina obavezuju na vise od manipulacije i primjera “proširenja” i kvazidemokratskih  popravki  kojima vlast i  opozicija tretiraju ovo važno pitanje.  Izrazavamo  svoje neslaganje  sa zloupotrebama i manipulacijama na polju političkih prava žena u Crnoj Gori.   Svjedokinje smo da  tokom zadnjih pregovora o fer izborima, nikome od političkih aktera nije palo na pamet da postavi pitanje uključenosti žena kao najveće društvene grupe u državi. To dovoljno govori o tome kako politički akteri shvataju ovo važno pitanje i na koji načni (ne) vide ženski dio biračkog tijela. Naša procjena situacije povodom  političkih prava žena u Crnoj Gori, je da se ona ne samo zloupotrebljavaju nego da su poligon za potkusurivanje u rijetkim slučajevima kada se Evropi želi ponuditi lažni napredak ili predstava o kulturi sjećanja. Dugogodišnje zalaganje za ženska prava  nam ne da za pravo da podržimo slavljeničku priredbu  zato što je ovakva realnost svodi na  recital i cinizam, koji služi samo političkom karnevalu u čemu nećemo da učestvujemo. 

S poštovanjem

Tim ANIMA