autorka: Paula Petričević

Da li je filozofija zbilja “najgori oblik ekscesa uobrazilje”? Nerado priznajem, za mene jest uvijek bila takvo što. Mašta koja divlja na rubovima mogućeg, življivog i mislivog i koja otvara opcije da se živi drugačije od naznačenog ili zapovijeđenog i da se preuzme puna odgovornost za to. Da se ukorijeniš i razgranaš pod istim nebom i istom zemljom i raskrstiš sa sluzavom putanjom crva. Hrabrost da govoriš u svoje ime i razgovjetno obznaniš svoje prisustvo, pri tom ga ne namećući nikome. Spremnost da voliš kao da sjutra ne postoji ili kao da će trajati zauvijek, sasvim svejedno. Tako da - da, filozofija može biti najbolja igračka i gladnim i presitim, i mitomanima i skepticima.

Nerado priznajem, ali činim to iskreno, da sam naivna kao jutro. Moj se optimizamne temelji ni na čemu opipljivom, dokazivom ili pokazivom. Nemam čime da potkrijepim svoju želju, ali ona jednako gori - hoću da živim bez straha i neću da ikome dugujem za to. Hoću sve ono što ne živim sada, jer mislim da mi pripada, jer znam za bolje, jer ga nikome ne otimam. Zavidim vremenu koje je imalo heroje, istovremeno želeći da nam više nikada ne trebaju, ali danas oni djeluju nasušno potrebni, a nema ih na vidiku. Možda čuče sakriveni u svakom od nas, zabavljeni svakodnevnim mukama i svakodnevnim zadovoljstvima, ućutkani, između ostalog, pritiskom sredine da se “ne talasa”, da se ne traži đavo. Ali onda đavo preuzme kormilo i navigaje u svom smjeru, a mi (p)ostajemo nijemi galioti zatočeni u smrdljivom potpaljublju.

SAČUVAJMO MIR 

Svake srijede od oktobra do sredine aprila na Trgu od oružja u Kotoru Anima je organizovala performanse u sklopu akcija za mir koje su realizovane povodom aktuelne političke krize u zemlji. Cilj nam je bio da građanstvu skrenemo pažnju na sve pojave u društvu koje remete mir, doprinose strahu, produbljuju političku krizu, kao i da se poveća svijest o značaju aktivnog učešća građana u izgradnji mira.

Procjenjujemo da je edukacija o miru, o tranzicionoj pravdi i suočavanju sa prošlošću neophodna za dugoročno održavanje mira i nastavljamo akcije za mir u drugoj formi. Svake srijede u 19 sati u Kući slobodne misli u Kavču realizovaćemo tematsku diskusiju i prikazati odgovarajući film kako bi podstakli otpor svim vrstama nasilja i saradnju u izgradnji i očuvanju mira.

27. aprila u  19 sati u Kući slobodne misli biće prikazan film Žena u crnom,Beograd „Zona slobodna od mržnje“ i   diskusija o militarizaciji društva.

Pozivamo sve zainteresovane da nam se pridruže.

Tim ANIME

                                                       Saopštenje                          Kotor,  13.04.2016

SAČUVAJMO MIR -  PROTIV  LICEMJERJA I MANIPULACIJA

Punih  šest mjeseci je od kada  traje politička kriza u Crnoj  Gori i jasno je da se iza leđa javnosti i maske dogovaranja  odvijaju prilično mutne igre zauzimanja pozicija za izbore i hvatanja glasova i mogućih koalicija. Svakodnevno se  uz dirigentske palice međunarodnih uglednika dešavaju neka davanja, povećanja, novi uspješni objekti, novi „epohalni“ projekti i kako izgleda, postajemo lideri i u obrazovanju a čini se i zdravstvu u Evropi jer je „lider demokratije“ već blijeda  priča za sluđeno stanovništvo. Opozicionari ili buče ili ćute. Sve u svemu  najviše je mistike u ovih šest mjeseci  „ blizu smo potpisivanja sporazuma“, „blizu smo , samo što nismo“ i kao u svim dobrim serijama za zamjavanje stanovnišrva sve se vrti oko jedne žene. Ko joj je? što joj je? i zašto joj je? o tome ćemo vjerovatno biti upoznati na kraju a možda i nećemo jer znamo da na kraju to više uopšte ne bude bitno. Komično da nije ovoliko bijede, nasilja i bespomoćnosti razorenih institucija, da nije „dara prevršila mjeru“. Konsternirani poniženjem i prezirom onih koji treba da ih predstavljaju ljudi vraćaju na isti način povlačeći se ka većini, naciji ili vjeri. Političari su izgleda ponovo prekrečili, sa malim izuzecima. Ovoj  politikantskoj igri pridružila se i naša opština. Proglasili su ozbiljno „ političku krizu“ u Kotoru jer ih se „kriminalni klanovi“ i egzekucije po ulicama uopšte ne tiču , dovoljno je valjda što u kontinuitetu podržavaju nasilje.

U srijedu 13. aprila u 17.00 na Trgu od oružja organizujemo performans „Sačuvajmo mir- protiv licemjerja i manipulacija “ da  iskažemo zabrinutost za sigurnost i stabilnost u zemlji . Ovaj performans će, kao i prethodni, biti održan u sklopu akcija za mir koje Anima realizuje povodom aktuelne političke krize u zemlji, svake srijede, sve dok se kriza ne razriješi.

Tim Anime

autorka : Ljupka Kovačević

Još jedno ubistvo u Kotoru. Još jedno „ozbiljno i masovno“ istraživanje , bez kraja.Još jedan krug unesrećenih ljudi. Još jedan krug uplašenih ljudi. Još jedan krug onih koji zatvaraju oči pred brutalnom svakodnevnicom. Ovih poslednjih je najviše. Tako se kidnapuje budućnost ljudi i grada i stavlja u ruke nasilnika sa iluzijom da se tu radi o nekim drugim ljudima o „razračunavanju klanova“, ne o  državnom zločinu i o nama samima.  Godinama se pred našim očima kriminalizuje  grad pod maskom razvoja  grada „kulturne baštine“.

Nekada „davno“, u prošlom vijeku, dok nije nadošla pohara pohlepnih i bezdušnih bio je to grad  kulture ,zajedničkog suživota i tolerancije, i time se građanstvo ponosilo i time je grad pružao sigurnost i mir svakom ko je u njemu boravio.  Bilo je časno živjeti u Kotoru i dijeliti to vjerovanje. Međutim,  nakon učestvovanja  u razaranju Dubrovnika, nakon iznjedravanja i  podrške logoru Morinj , nakon izbjegavanja tranzicione pravde i suočavanja sa vlastitom prošlošću temelji su poljuljani zbog nedostatka političkog i moralnog integriteta da se stane iza istine i odgovornosti. Poljuljanog ga je trebalo poharati. Postepeno i temeljno razoreno je sve ono što je razvijalo i gradilo Kotor izunutra i ono što ga je čuvalo, godinama  oplemenjivalo. Prvo ono od čega je živjelo stanovništvo : Jugooceanija, Rivijera, Bokeljka, Ljekobilje, Jadran-Perast, Frojd... malo li je !  Profiteri su kidnapovali institucije i radili po svojoj volji iza paravana tzv demokratije i razvoja. Uselili su samovolju, podjele, nasilje i strah u Kotor.  Malo po malo, iza bještavila skupocjenih objekata koji su  zadovoljavali standarde primitivne elite – kulture blještavila i kiča,  povlačila se kultura mira i tolerancije. Izvještaji o stanju u Kotoru su bili sve bolji a život u njemu sve gori. Ćutanje sve veće . Nemoć da se izgradi alternativa nasilju  sve vidljivija.Dodatno, u pomoć bezdušju nastupila je kruzirijada koja je brojem turista kompenzirala „uspješni“ turizam u CG a urušavala kvalitet života i boravka u Kotoru. Pjace su postale kulise za nedodirljive ručaonice za građanstvo a svake sezone su obogaćivane novim redom stolova. Noćni život je obogaćivan razarajućim zvukovima folk iagresivne muzike. Osvajani su životi mladih ljudi drogama i „lakim“ zaradama. I tako se to desilo da  je Kotor počeo da svjedoči o nasilnim smrtima i da ga krasi po definiciji institucija koje su morale da ga brane „sukob klanova“ a ne jasno definisan državni zločin nad gradom. U čiju korist ? Za koga?  U zemlji sa najvećim brojem policajaca po glavi stanovnika !? Ko plaća i za koga rade te institucije – policija, tužilaštvo sudstvo? Zar nije bilo bolje skloniti čovjeka iz sive zone (ulične prodaje) nego tražiti njegove ubice?  Važno je da nam politiičari mirno spavaju  dok se „borba klanova“ odvija na ulici a „država“ radi svoje.  Da ne spavaju političari na lokalnom i državnom nivou   ovih nasilnih smrti ne bi moglo biti.  Ovdje ne smije da važi normalizacija –da se ovo dešava svuda u svijetu! Ovdje se moraju prozvati odgovorni.

Dok strah obuzima gradove nemoralno je  brinti o vlastitoj prezentaciji a ne o realnosti ! Šta je ljudski život pri slici na RTCG ( zar nije važnije biti na mjestu zločina nego povećati minutažu prisustva na TV kanalu?)?!  Ako je  odgovor privilegovanih „ništa“ čekaju nas egzekucije u svakom dvorištu a tada nikoga više neće biti  da viče „ Upomoć“!

Kotor je srce kulture Crne Gore a  danas je to srce  državnom politikom  prilično razoreno.