10. godina od obnove nezavisnosti u Crnoj Gori  politike rodne ravnopravnosti se ne sprovode i  žene su  u mnogo težoj poziciji. Iznevjerena su očekivanja od institucija države, prvenstveno Vlade,  a u mnogim oblastima je došlo do pogoršanja. 
Institucije države svedene su  na zadovoljavanje minimalnih uslova o napretku u procesu ka EU – usvojeni su zakoni, konvencije, rezolucije, neki zakoni su revidirani, napisani su izvještaji, potpisano  bezbroj memoranduma o saradnji, a na terenu sve to nije vidljivo.
Žene u Crnoj Gori danas žive u težim uslovima nego prije deset godina zbog izuzetno visokog kriminala, korupcije i nasilja u društvu i dodatno se strukturno radi na povećanju njihove zavisnosti kroz skandalozne zakone kojima se isključuju iz procesa rada, onesposobljavaju i svode na reproduktivne organe. Onemogućen im je pristup mjestima odlučivanja i  mjestima napredovanja. Nasilje se toleriše : porodično, seksualno i u procesu rada. U ovom periodu uprkos privida demokratije i slobode patrijarhalni kulturni obrasci, nacionalna i vjerska osjećanja  se zloupotrebljavaju i koriste za podjele u društvu. Sve ovo dodatno ugrožava žene i jasno je da  neodgovorne i  manipulativne političke elite, osim uskostranačkih interesa nisu u stanju da štite interese i prava zajednice. Nakon deset godina devastacije svih resursa i vrijednosti doveli su nas do političke krize koja ozbiljno prijeti miru.

Zahtijevamo da  država obezbijedi  ekonomsko blagostanje, socijalnu sigurnost, kvalitetno obrazovanje i zdravstvo kako bi žene mogle da preuzmu  veći stepen participacije u javnom životu i na mjestima odlučivanja.

Aktivistkinje 

Anime
Bona fide, Pljevlja, 
Centra za ženska prava, Podgorica  
Snažna mama, Bijelo Polje, 
SOS telefona Nikšić,
Sigurne ženske kuće  Podgorica, 
i svjedokinje na Ženskom sudu.