Aktivistkinje Anime - Centra za žensko i mirovno obrazovanje će 3. oktobra 2015. godine od 11.00 do 12.00 sati ispred Vrata od grada u Kotoru  dijeliti flajere kojima će podsjetiti građane/ke Kotora na zločine počinjene u periodu od 3. oktobra 1991. do 18. avgusta 1992. godine u Morinju.

U navedenom periodu u Morinju je postojao Sabirni centar za zarobljenike iz Hrvatske – Logor Morinj. U logoru je u tom periodu boravilo 292 osobe iz Dubrovačke regije, od čega je 169 svjedočilo o nečovječnom postupanju prema njima. Nakon dugog perioda u kojemu je režim upotrebio sva sredstva kako bi izbjegao odgovornost za učinjeno (odugovlačenja, nedovoljne motivacije tužilaštva da se krivci privedu pravdi, izbegavanja pitanja komandne odgovornosti, omalovažavanja svjedoka, itd...) 2013. godine je donesena pravosnažna presuda kojom su četvorica optuženih osuđeni na ukupno 12 godina zatvora.

Dugi niz godina ukazujemo na prikrivanje istine o događanjima u logoru Morinj od strane odgovornih državnih institucija ali i od strane Opštine Kotor. Krivična individualizirana odgovornost I reparacije nisu dovoljni da bi se zadovoljila pravda za žrtve. Institucije nisu obilježile ovo mjesto zločina, ne odaje se počast žrtvama, u školama se ne uči o ovim dešavanjima, nema lustracije, nema priznanja političke I moralne odgovornosti od strane zajednice. Ako se ćuti o sramnom postojanju i funkcionisanju Logora Morinj ne  može  se govoriti o pravdi i  mirnom suživotu u Crnoj Gori.

Ovom prilikom ukazujemo na  opasnu manipulaciju  karijerista i oportunista iz redova SDP koji su se sjetili zločina devedesetih nakon dugogodišnje kolaboracije sa ratnim režimimom sa kojim su proizvodili urušavanje   prirodnih i društvenih resursa  i učestvovali  u politici zaborava i na taj način zaustavili proces lustracije i tranzicione pravde što je dodatno otežavalo žrtvama put do pravde.

Nećemo zaboraviti patnju, bol i teret žrtava i njihovih porodica. Nećemo zaboraviti zločine počinjene u naše ime, ni tada,  ni danas.

U normalnim zemljama u kojima funkcionišu institucije , u kojima se uvažavaju ženska ljudska prava , u kojima se razumije što je demokratija i sloboda kao i nastojanje da se nasilje nad ženama ( strukturno, sistemsko, ekonomsko, političko, kulturno, ulično , porodično) iskorijeni,  zadovoljstvo bi bilo čuti  predsjednika države da se zalaže da se ovaj najprisutniji i najobuhvatniji vid nasilja umanji. Nakon govora prdsjednika Crne Gore u UN unižena su sva ovakva ozbiljna i iskrena  nastojana u svijetu  da se riješi problem neravnopravnosti.  U Crnoj Gori njegovom „posvećenošću“ demonstriran je još jedan vid nasilja koji je ostatku svijeta manje poznat –nasilje nad zdravim razumom.

zajednicka meditacijaU Tivu, u hotelu "Palma" je u periodu od 24 do 28.septembra održaan regionalni sastanak svjedokinja sa Ženskog suda-feministički pristup pravdi u Organizaciji Ženaa u crnom Beograd.  Prisutne su bile svjedokinje  iz svih država exYu ( izuzev Kosova) , organizatorke  i psihoterapeutkinje – ukupno 31.  Na sastanku se  zajednički promišljalo o završnici ŽS iz feminističke perpektive, pravljeni  planovi za nastavak procesa, zajednički promišljalo o događajima u regionu. Possvećeno je vrijeme i pžnja i relaksaci i odmmoru kao i individualnim savjetovanjima sa terapeutkinjama  u skladu sa principima  feminističke etike brige. JOš jedan produktivan, naporan, zabavan i insspirativan zajednički sastanak na kojemu su donesene važne odluke o nastavku procesa. Iz Crne Gore su učestvovale Ljupka Kovačević( članica organizaacionog odbora iz Anime) i svjedokinje Sabina Taalović, Anka Vukićević i Zaga Matović ,nažalost  Rosanda Peković i Maja Jovović nisu mogle biti sa nama.

ervina citaANIMA je realizovala na Glavnom gradskom trgu u Kotoru javno čitanje _ZAJEDNICA IZBJEGLICA I APATRIDA / JAVNO čITANJE TEKSTOVA HANE ARENT_, i tako se priključila međunarodnoj akciji transnacionalnom javnom maratonskom čitanju teksta “Izvori totalitarizma” Hane Arent. Akcija se odvijala  u isto vrijeme u CZKD u Beogradu, u centrima Ulisses u Lisabonu, Rivingtonu u Londonu i Maxxi u Rimu.Članica Anime je čitala tekstove  iz knjige "Izvori totalitarizma".
 Knjiga Izviori totalitarizma i Hana Arent nam može pomoći da razumijemo što se danas dešava i gdje smo stigli kao što ukazuje gdje nestaje odgovornost i iluzija da su naši životi sigurni kada politika krene da realtivizuje, okupira i amnestira one koji nas uvode u banalno zlo.

autorka:Ervina Dabižinović Često osjetim kako se potpuno bez svjesne odluke, ipak nađem u prošlom vremenu. Odlazak na desetogodišnjicu Pičvajza, festivala feminističke kulture i politike prijateljstva žena, pomogao mi je u tom prepoznavanju. Prepoznavanje, čini mi se jednako važnim procesom poput promjene. Slušala sam što ljudi govore na ulici, pri susretu, na radiju i čujem – većina živi u nekom davno prošlom vremenu, držeći se za sjećanje, koje tako dostiže neslućene visine idelanog stanja stvari, recipročno koliko je stvarnost ružna i teška. Iz Crne Gore, prelazeći crnogorsku pa bosansku granicu ponovo sam se obrela u Crnoj Gori, kao da iz nje nisam ni izlazila. U Bosni je vidljivo na svakom koraku pustošenje politike i neoliberalnog kapitalizma.

Centar za žensko i mirovno obrazovanje  ANIMA, povodom Svjetskog dana mira  (Jedan dan za mir), organizuje 21 septembra, stajanje u Kotoru,  ispred vrata grada,  od 11- 12 sati. Tim povodom aktivistkinje će dijeliti poruke mira.

Živimo u  vremenu u kojem je sve više  diktatorskih režima i oružanih sukoba  ( podržanih od strane velikih sila) koji proizvode ogroman broj ljudi primoranih  da uzmu oružje ili da napuste svoje domove često rizikujući, u ime mira, sopstvene živote i  živote djece. Svjedokinje smo migracije stotine hiljada ljudi koji  traže spas u bezbjednim zemljama EU. Evropski političari imaju sve manje razumijevanja  za bol i patnje stradalnika pa je nasilje nad nemoćnima sve prisutnije.  

Pozivamo sve zemlje da otvore granice i daju neophodnu podršku i pomoć ljudima koji traže zaštitu. Neophodno je pokazati solidarnost i saosjećanje kako  se ne bi pokretale nove kolone unesrećenih ljudi koji su primorani da zbog geopolitičkih interesa velikih sila i diktatorskih režima,  van svoje zemlje traže spas.

radionica u NK 16.septembra 2015 aktivistkinje Anime Ervina Dabižinović i Ljupka Kovačević realizovale su radionicu i predavanje u prostoru SOS Nikšić sa članicamaa organizacije . Cilj je bio da upoznamo prisutne žene sa osnovnim konceptom rodnih identiteta, istorijatom ženske borbe za ženska prava i osnovnim karakteristikama feminističkih zahtjeva. Na obostrano zadovoljstvo druženje sa proširivanjem znanja je bilo veoma uspješno.

SOS Nikšić  koordinira nacionalnu besplatnu SOS liniju za žene koje trpe nasilje

 

Poštovane kolege I koleginice,

vjerujem da je većina vas već upoznata sa projektom nacionalne SOS linije za pomoć žrtvama nasilja u porodici

koju su partnerski uspostavili Ministarstvo rada i socijalnog staranja, SOS Nikšić, a uz podršku UNDP-a u Crnoj Gori i finansijsku pomoć EU.

Osnivanje jedinstvene SOS linije praćen je i promotivnom kampanjom koja ima za cilj da informiše građane/ke o dostupnosti besplatne SOS linije za žrtve nasilja u porodici,

kao i da motiviše građane/ke da koriste liniju za pomoć i zatraže sistemski odgovor svih državnih organa u pružanja zaštite.

Molimo vas da pratite kampanju putem društvenih mreža i da nas podržite, podijelite svojim prijateljima informaciju i pozovete i njih da učine isto,

kako bi broj SOS linije 080 111 111 dospio do što većeg broja onih kojima je ovakva pomoćpotrebna.  

 
 

panel diskusija Sastanak Mreže Žena u crnom održan je 11,12.i 13.septembra u Vrnjačkoj banji , hotel Vila Lazar . Iz Anime je sastanku prisustvovala Ljupka Kovačević.

Ovih dana zloupotrebljava se teška pozicija žena u Crnoj Gori, pozivaju se na diskriminaciju žena, brane njena ljudska prava  u javnom diskursu, a svode njenu poziciju  na poziciju seksualnog objekta i robe, plasirajući svoje moralizatorske stavove u cilju ostvarivanja  vlastitih interesa. Pozicija žena je u fokusu glasnogovornika samo kada se na njoj može finansijski i politički profitirati. 

autorka: Paula Petičević

Čovjek ne bi trebalo da bude roba. Naročito ne, kada se radi o najintimnijoj oblasti međuljudskih odnosa. Ali upravo je ljudsko biće svedeno na robu kada se plaća za seks