Dvadesetčetiri godine  je  od ratnog zločina  otmice u Štrpcima. 27. februara 1993.  iz voza 671 na relaciji Beograd- Bar srpska oružana formacija je otela 19 civila- 18 Muslimana I jednog Hrvata .  Oteti su  i ubijeni  zbog imena koje je pisalo u njihovim dokumentima. Većina ubijenih su bili iz Prijepolja, Priboja, Beograda i Podgorice. Do današnjeg dana većina njih nije pronađena. Zločinci nisu adekvatno kažnjeni.

Podsjećamo crnogorsku javnost da je za ovaj zločin osuđen Nebojša Ranisavljević u Višem sudu u Bijelom Polju  na  15 godina zatvora, i odslužio je kaznu , nalogodavci i pomagači su ostali nekažnjeni. U Haškom tribunalu osuđen je Milan  Lukić za zločine počinjene u Višegradu na doživotnu robiju. Podsjećamo crnogorsku javnost na odgovornost koju imamo prema žrtvama i njihovim porodicama jer je ovaj zločin učinjen u naše ime.

Mislimo da uprkos obilježavanja i odavanja počasti žrtvama  Crna Gora  nije dovoljo uradila  da se na primjeren način obilježi ovaj događaj i spriječi zaborav. Neophodno je uložito veće napore da se prekinu podjele koje i danas u Crnoj Gori remete mir i kvalitet života.

ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor

Februar, 2017

autorka:Ervina Dabižinović

Ženama su greške neoprostive. Oduvjek. Bilježim to svakodnevno.Ne samo to što im   vjeroispovjedači svaki put zbog misli i vagine stave jaram na grlo i usta, a preki inkvizitorski sud muške mržnje, pale lomače na tijelima i danas, nego se vlaški Veliki vrač uvjek u nedostatku umnijih pitanja, poput raspaljivanja vjerske i nacionalne mržnje, sjeti da opomene umjesto grešne lupeže političare, žene pa nas kombinuje onako kao da neće sa kriminalcima. Čedomorstvo (ozakonjeno) +organizovali criminal. Njemu se to ne dešava slučajno, posebno u eri napada na nivo osvojenih prava žena.Najčešće se poseže za pravom žena  na raspolagnje sopstvenim tjelom i kriminalizuje iz usta vjeroispovjedača. Ozakonjeno “čedomorstvo” kako to reče pomenuti sveštenik, službeno se zove abortus i regularno je pravo žene da odluči s kim i kada i koliko će djece roditi. Doduše nekad bilo neprikosnoveno, a od devedesetih i ove vlasti dokinuto. Stav popa/političara pokazuju nasilnost i samovolju, retrogradnost kojoj odgovara primitivna svijest i nasilje. Glede ovog prava treba uvjek biti jasno gdje je kome  mjesto. Država i vlast se čini nevješta do trenutka kada joj bude odgovaralo da se spetlja vanbračno sa crkvama. Državi i društvu propuštaju, sa namjerom, da građanima/kama obezbjedi savremeno obrazovanje u kojem je predmet seksualno obrazovanje značajan predmet taman koliko i bilo koji drugi, kroz koje bi se saznavalo više o seksualnosti i odgovornosti prema sebi i zajednici, ali i razvijala kritička svijest. Seksualnosti i seksualnom identitetu pripada taman koliko i sadržajima koji uključuju vjerska i nacionalna prava. Ali je lakše i manipulativnije zloupotrebiti javni prostor onima koji galame o nacionalnom i vjerskom narativu. Crnomatijaške koalicije uz partnersku saradanju sa političarima, sa sve većim stepenom osvajanja političke moći i uticaja godinama porobljavaju državne institucije i medije i na sebi svojstven način desekularizuju društvo koje pokazuje koliko je zapravo deklarativno sekularno. Svjedokinje smo kako se na brdovitom Balkanu pravo žena na raspolaganje sopstvenim tijelom devastira i krši na svakom koraku, regionu takođe. Postalo je praksa da se vjerske slobode i prava suprostavljalju ženskim ljudskim pravima. Tako je osvanuo “crni ponedeljak“, kao odgovor na akciju popova i političara, kada su Poljakinje stupile u generalni štrajk zbog pokušaja stavljanja tapije na njihova tijela. Na žalost žena Rusije, Duma je  izglasali suludu odluku o dekriminalizaciji nasilja muškarca nad ženom, uz stupidno pojašnjenje predsjednika Dume koji je još ranije podržao zakon o dekriminalizaciji lakših povreda u porodici, predstavljajući svoj čin: “Važno je da se ne miješamo”. Bravo predsjedniče, mada nemate toliko nježnosti za Siriju.

SAOPŠTENJE

Aktivistkinje ANIME Centra za žensko i mirovno obrazovanje  se performansom 21.01 2017 u 12 sati, pridružuju ženama regiona i svijeta u ŽENSKOM MARŠU PROTIV FAŠIZMA, saglasne  sa idejom  da je naše mjesto na ulici dok nam se svakodnevno  dokidanju  ženska  prava. Ovom akcijom:
PRUŽIMO OTPOR
- desnim politikama mržnje koje jačaju iz dana u dan u svijetu i reguionu, a eliminišu različitost, toleranciju i mir;
- politikama koje projektuju podjele (ideološke, vjerske, nacionalne, socijalne, seksualnne..) kako bi se održavale na vlasti a  javno zagovaraju demokratiju;
- kerikalizaciji, fašizaciji, militarizaciji i  indoktrinaciji;
- devastaciji i zloupotrebi prirodnih i ljudskih  resursa;
Dovedimo svakog dana njihovu politiku i moć u pitanje. Pruzimo otpor  političarima  i crkvenim poglavara koji na našoj nesreći zarađuju  a vjeru pretvaraju u nacionalnu ideologiju.
Pozivamo sve zainteresovane da nam se pridruže u ovoj simboličkoj podršci svjetskom ŽENSKOM MARŠU PROTIV FAŠIZMA  na Trgu od oružja 21. januara 2017 u 12 sati.

Tim ANIMA

autorka: Paula Petričević

PN: Nova riječ godine označava stanje društva u kom su činjenice, istina i razum postali deplasirani, sporedni i nemoćni da utiču na donošenje odluka, odnosno na izbor onih koji ih u naše ime donose.

Sa vjerom u sudnji dan moguće je učiniti mnogo, nepodnošljivo mnogo, a svijet u kome živimo doima se na rubu mračnog vrhunca potpune zasićenosti i haotične ispunjenosti samim sobom. Kao i svako drugo masovno okupljanje – javni prevoz, sportska dešavanja, protesti, sprovodi i praznična slavlja postali su očekivan bezbjednosni rizik kojeg garantuje velik broj toplih civilnih tijela sabranih istim povodom. Nova godina, taj „otpadnički praznik“ kako su je nazvali oni koji su preuzeli odgovornost za teroristički napad u noćnom klubu u Istanbulu u kom je bio organizovan doček, donijela je nove mrtve koji se bešćutnom neumoljivošću nastavljaju na nepregledni niz nasilnih smrti, svirepi dijalog beskrajnih odmazdi koji suspenduje razum.

Oslobođeni turobnog tereta zrelosti – odgovornosti, razboritosti, obavezanosti zajedničkom realnošću i činjenicama koje postavlja pred nas, odjednom beslovesno lagani i jednostavni, u svojim paperjastim ružičastim srcima nosimo životinjski kompas koji se upravlja jednim i jedinim sjeverom – strahom, što nas rastjeruje ili okuplja kao željeznu prašinu kad joj se prinese magnet.