autorka: Ervina Dabižinović

U ovoj današnjoj  zatvorenoj i u sebe usukanoj Crnoj Gori, ni riječi o hapšenju aktivista /kinja koje se suprostavljaju klero-nacionalizmu u Hrvatskoj.  One su na ulici, sjedeći mirno, zaustavile kolonu. Kolona je potegla mračnjačku politiku protiv ženskog prava na izbor. Mi sem političara  izgleda da nemamo teme. Mediji prepoznaju temu isključivo u upadu  u parlament kao što su prije nekoliko upali u Sobranje. Ili čekamo temu koju nam novinari na mig političara iznjedre. Koliko smo mi ispod ovih dešavanja pokazuje kontinuirano istrajavanje na polarizaciji bilo koje teme, od nacije do akademije. Ipak nacionalni i vjerski identitet prednjače. I mi se u toj temi utapamo kao neplivač u rijeci.

Istog dana na Cetinju, za praznik nezavisnosti zemlje (kojeg jedni proslavljaju a drugima nacionalisti tvrde stav da jedan narod nema razloga da slavi 21 maj i negiraju) uveseljavani su mladi, muzikom grupe koja se sastavi da na starim lovorikama, ubira novac. Sklepana grupa muzičara zemlje koje više nema, proslavlja dan nezavisnosti u prestonici zemlje koja se sama sa sobom ne snalazi. Mi ne znamo za bolje, dok ispred nas stasava već neka nova subkultura koja izrasta na kritici ovih trideset godina. Ali mi smo još trideset godina unazad po izboru makar to bio i muzički. Naša nezavisna kasni u kontinuitetu. Zašto je tako važno izostaviti vijesti o suprostavljanju mračnjaštvu, fašizmu, raskolima, kolonama u kojima uz prolajfere hodaju ratni zločinci, fašisti i nacionalisti koji prijete odmazdama, prolivanjem krvi svakom ko misli drugačije? Zato što bi se onda moralo postaviti pitanje našeg nacionalizma i fašizma, militarizacije koja ide uz vjerske povorke na ulicama crnogorskih gradova. Nije li svojevremeno pravoslavna crkva kadila i slala u rat sve što se dobrovoljno spremilo da ubija i pljačka, osvaja i kidiše. Nije li u manastirima bilo slobodnog mjesta za odmor i rekreaciju ratnih zločinaca iz devedesetih, nije li pod plaštom velikodostojnika i znanjem vlasti i političara bilo zajedničkih druženja sa onima koji su rušili i palili sve pred sobom i osvještali sve što nije njihove vjeroispovjesti i nacije.

Povodom  Dana nezavisnosti u okviru inicijative Ženski sud- feministički pristup pravdi, aktivistkinje Anime će 21.22 i 25. maja obići mjesta zločina koji su se desili na teritoriji Crne Gore tokom ratova devedesetih  i još jedanput obilježiti mjesta zločina i u tišini položiti cvijeće. Prošlo je  25.godina od rata u BiH  pravda još nije zadovoljena a projekcija zaborava je sveprisutna.

Simboličkim obilaskom mjesta zločina (četvri put) i polaganjem cvijeća:

-          Odajemo  počast žrtvama i uvažavamo dostojanstvo onih koji su bili žrtve devedesetih;

-     Prozivamo institucije države da uspostave vladavinu prava za sve i da preduzmu mjere koje obezbjeđuju tranzicionu pravdu, sigurnost i bezbjednost svih stanovnika u Crnoj Gori;

-          Ukazujemo na zločine učinjene u naše ime

-          Afirmišemo  potrebu suočavanja sa prošlošću  da bi se spriječile zloupotrebe ljudi  i zločini u budućnosti;

-          Zahtijevamo od države  da na primjeren način, spomen obilježjem, obilježi mjesta zločina kako bi savremenici/e i buduće generacije razvijale kulturu sjećanja.

Upozoravamo još jedanput da politike nekažnjivosti zločina i neutvrđivanja odgovornosti imaju dugoročne posledice štetne po građanstvo i demokratiju a kojih smo svjesni svakodnevno u svim gradovima Crne Gore – korupcija, kriminal, nacionalizam, klerikalizam do  nerasvijetljenih ubistava i „legalnih“ likvidacija ljudi.

Upozoravamo da još nismo izašli rata koji se u miru vodi drugim sredstvima od iste političke elite i krajnje je vrijeme  da nakom dvadesetpet godina  od rata  izađemo iz stanja straha i nasilja. To  je  jedino moguće sprovođenjem  politika  koje  poštuju ljudski život, insistiraju na jednakosti,  uspostavljaju pravnu državu i sankcionišu odgovorne za zlodjela.

Lista mjesta ratnih  zločina u Crnoj Gori  i vrijeme obilaska:

• Bukovica – mjesto gdje je ubijen civil Džafer Đogo (mjesto  etničkog čišćenja muslimana 1992/3), 21. maja u 18 sati
• Kaluđerski laz - most  (mjesto  gdje je Vojska Jugoslavije ubila šest civila albanske nacionalnosti, i još šesnaest albanskih civila izbjeglih sa Kosova u vremenu od aprila do juna 1999.), 22. maja u 11 sati
• Murino- spomenik (stradalo šest civila od NATO bombardovanja, među kojima troje djece) 22. maja u 15 sati  .

• Herceg Novi – ispred zgrade MUPa (mjesto odakle je najveći broj muslimana deportovan u BiH gdje su ubijeni 1992.) Pridružujemo se akciji HRA  25. maja u ... sati
• Morinj – ispred ulaza u vojni objekat (logor za hrvatske zarobljenike 1991/2.),25.maja u 13.30 sati.

 U Vrnjačkoj Banji je 19. do 21. maja 2017. u hotelu Danica  održan regionanlni sastanak svjedokinja.

Prisustvovalo je 3 svjedokinja , iz Crne Gore Sabina Talović i Rosanda Peković , ekspretkinja Senka Rastoder i koordinatorka Ljupka Kovačević

Na sastanku je dat  izvještaj o aktivnostima u prethodnom periodu ( od decembra 2016 do maja 2017) o promocijama, o radionici u Sloveniji sa „izbrisanima“, o suđenju za zločin u Kravici.O aktivnostima svjedokinja. Pričalo se s o „Angažovanom materinstvu u borbi za socijalnu pravdu (protesti majski u Podgorici ). Govorilo se o inicijativi „Protiv zaborava " u Hrvatskoj i o tribinama o zloupotrebi religije u Sandžaku.

Priređeno je veče sjećanja na  Zumru Šehomerović, svjedokinju iz BiH koja je iznenada umrla. 

Podržale smo akciju u Kruševcu – Pamtimo hrabri otpor žena – priznanje  ženama iz Kruševca koje su se 1999. pobunile protiv prisilnih mobilizacija za rat na Kosovu.
Razgovarale smo o načinima nastavka ženskog suda kao i o preuzimanju odgovornosti za osmišljene akcije. Zajednički smo promišljale o  društveno političkim pitanjima u zemljama. Gledale filmove o akcijama Žena u crnom.  Družile se i veselile ..

15. maja 2017 održana je prezentacija dokumentarnog filma " Ženski sud - feministički pristup pravdi" u Biblioteci "Radosav Ljumović" u Podgorici u organizaciji Anime.

Prisustvovalo je 24 osobe (22 žene i 2 muškarca). Učestvovale su svjedokinje iz Crne Gore  Zaga Matović, Maja Jovović, Sabina Talović, Rosanda Peković i ekspertkinja Senka Rastoder. Prezentaciju je vodila Ljupka Kovačeević.
Nakon filma pokrenuta je zanimljiva diskusija sa predlozima kako da veći broj ljudi pogleda film i upozna se sa sadržajem, idejom i preporukama ženskog sudakoji je održan 7. do 10. maja  2015 u Sarajevu.Sugerisana je i potreba da film bude prikazan na nacionalnoj javnoj televiziji i otvori debeta tim povodom.

Na pitanje što bi mogla biti tema Ženskog suda ako bi se napravio u CG  najisticanije je nacionalno i partijsko nasilje ali i porodično nasilje i nasilje među mladima , naročito isticano siromaštvo i seksualno nasilje, nasilje nad izbjeglicama i pravno nasilje. .