Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti

ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor tim povodom, 17. oktobra 2024. u 12 sati na Trgu od oružja u Kotoru organizuje akciju.

17. oktobar se prvi put obilježio protestnom akcijom ljudi u Parizu 17 oktobra 1987. godine. Više od 100.000 ljudi okupljenih na mjestu gdje se 1948. potpisala Opšta deklaracija o ljudskim pravima, glasno je kazalo da je siromaštvo kršenje ljudskih prava i da se moraju preduzeti koraci za rješavanje ovog problema. Skupština UN je ovaj dan proglasila 1993. godine Međunarodnim danom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

Prema podacima Monstata stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti u Crnoj Gori je 2023. godine iznosila 34,1 odsto. Međutim, socijalna i ekonomska bijeda nikad ne ide sama. Devastacija na kulturnom i moralnom planu je još veća. Tu devastaciju proizvode politike koje uspjevaju da od nas proizvedu isključene pojedince ili čitave grupe isključenih stvarajući prostor za konformizam kojim postajemo saučesnici tih politika. Isključeni su obrazovani, stručni, oni sa integritetom, neistomišljenici političkih projekata, oni koji ne idu u crkvu, oni koji drugačije misle, oni koji se bune, oni koji prihvataju različitosti i ne dijele po vjerskoj, rodnoj i nacionalnoj osnovi. Isključivanje onih koji kritički misle doprinosi nasilju na svim nivoima što odgovara političkim elitama. Svakodnevno zloupotrebljavaju zajednička dobra i javne interese. Fiskalnim politikama urušavaju stubove zajednice: obrazovanje i zdravstveni sistem, male preduzetnike. Uspostavljanje pravnog nasilje je u službi autoritarnosti kako bi se oslobodili kritičara i proizvela generacije poslušnih kojima se može upravljati.

Nova Vlada je u obećanjima ekonomskog blagostanja na putu za Singapur napravila niz reformi koje nisu dugoročno popravile standard ali su napravile ozbiljne nepravde unutar sistema pa stepen nezadovoljstva i nesigurnosti poprima ozbiljne razmjere. Život u fantazijama i na kreditima nije zdrav ni za pojedinca a za društvo je katastrofalan. Siromašnih je sve više a sa tim buja svaka vrsta društvene bijede. 

Na ovaj dan tražimo da vladajuće elite prestanu da lažima i manipulacijama kriju svoju nesposobnost da pokrenu realne i pravedne ekonomske procese u Crnoj Gori. Ukoliko ne znaju da stvore uslove za privređivanje i motivišu ljude da rade neka nas njihove bijede (svake druge osim materjalne) oslobode.

Vrijeme je da ne bude više siromaštva i isključenih u Crnoj Gori.

Povodom Drugog Festivala mentalnog zdravlja Crne Gore, ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor Vas poziva na interaktivno predavanje NE/nasilje-izgubljeno u prevodu koje će se realizovati dana 16.10 2024 godine od 18 -20 sati, u Kući slobodne misli u Kavču.


Cilj događaja je da se osvijeste naučeni obrasci ponašanja koji su organizovani po principu nasilja, da se problematizuje smjer kretanja rješavanja nasilja  u Crnoj Gori u kojemu dominiraju prakse usmjerene na odbranu, da se definiše svjesno suprostavljanje strukturalnom i kulturnom nasilju uz izbjegavanje spirale nasilja, da se ukaže na mogućnost otpora nasilju nenasilnim sredstvima, da se pokrene volja da se razvija stav nenasilja, poštovanje drugoga i afirmacija sebe što doprinosi psihološkom blagostanju i razvijanju ljudskosti kao vrijednosnoj kategoriji.


U interaktivnom predavanju predavačica će izložiti; osnovnu paradigmu strategije borbe protiv nasilja u Crnoj Gori (ideologija i prioriteti); nenasilje kao vrijednosna orjentacija; prakse nenasilja sa fokusom na komunikaciju i rješavanje problema; značaj nenasilja za mentalno i fizičko zdravlje pojedinca i društva, projekcija budućnosti. Učesnici/e će vlastitim iskustvima i pitanjima aktivno sudjelovati. Postoji mogućnost da se diskusija nastavi sa zainteresovanima uz čaj i kafu.


Predavačica: Ljubomirka Ljupka Kovačević, psihloškinja, aktiviskinja.

 
 

Prije neki dan je održan jedan od najpraznijih, najglupljih i najočajnjih premijerskih satova koje pamtim. Izuzimam parlamentarce URE i HGI koji su se donekle dotakli važnih pitanja na koja bi premijer morao da da smislene odgovore (a niti su bili smisleni, ni u skladu sa kontekstom) kao i Jevrosimu Pejović koja je jasno opisala politički kontekst i osjećanja većine mislećih ljudi u Crnoj Gori (političari a i mediji su to odćutali jer im je svaki govor izvan nasilja i navijanja van mentalnog i političkog dometa) kao i ulogu premijera u zemlji u tranziciji, što on u skladu sa kapacitetima (političkim, moralnim, emotivnim) nije bio u stanju da prihvati a još manje da istinom i ispravnim stavovima umiri realnu uznemirenost svih koji su sa „strahom i stidom“(ogromna većina građanstva) pratili situuaciju u parlamentu a i u zemlji.
 
To uopšte nije ni bio Premijerski sat. Bila je to skupina ljudi koja se pripremila za „megdan“ riječima, predstavu besmisla, priglupih štoseva, poniznosti, ulizništva, zaštite lika i djela svojih gospodara i nadasve umišljenih parlamentaraca kojima normalan čovjek ne bi dao „ni kozu da vode“ a kamoli da vode državu. Ali, mi odavno nismo normalni. U kontinuitetu su nam oduzeli temelje normalnosti (učiti, raditi i voljeti). Nerad, laži, nasilje i nemoral svake vrste su vrijednosti koje su kontinuitetom utemeljili u proces obrazovanja i upravo se pripremaju da dodaju nacionalističku ideologiju kako bi završili projekat unižavanja ljudskosti do zlog svijeta.
 
Znam da vladajuća većina zadovoljno trlja ruke, i ima razloga, može im se. Uspjeli su svojom upornošću, čvrstom vjerom i poslušnošću da premetnu u Evropejce za vanjsku publiku, a za nas je ostalo ono čemu smo svjedočili na premijerskom satu. Demagogija i najprimitivniji populizam, naglašeni optimizam i usvojena maksima „hiljadu puta izgovoreno postaje vjerovano“ čine osnov strategije i pune prostor mržnjom prema svemu drugačijem.
 
Šampionsku titulu u ovoj metodi u crnogorskom parlamentu ubjedljivo je na ovoj sjednici osvojio Milojko Spajić. Ponavljao je i ponavljao floskule iz Evrope sad 2, kao da Evropom sad 1 nije na najbrutalniji način pokrao većinu penzionera na račun obećanih 450€. Istom metodom kojom je prethodna vlast pokrala fabrike i predala ih lopužama tzv. investitorima. U ovom slučaju sirotinja je imala prednost, to je potpuno u redu, ali pravda zasnovana na nepravdi nije napredak, napredak bi bio da je zasnovana na solidarnosti, a nije. Do tog Milojko ne može da dometne. A tek Evropa sad 2- uranilovka. Ono što stalno ponavljao okupljenoj družini, kao da je stanovništvo gluvo ili mentalno retardirano je direktan uvod u obesmišljavanje svakog rada, profesije i obrazovanja. Čudo neviđeno. Srednjoškolci - 600€ a Visokoškolci – 1000 eura! U kakve su samo budalaštine vjerovali naivni građani/ke Crne Gore (oni koji pamte normalnost) - rad, doprinos, stvaralaštvo ništa to nije garant budućnosti, u Milojkovom dobu samo papiri imaju vrijednost. Ostalo je van tržišta rada i života. Ovo nam sprema svojim planom i svojim ponašanjem. Robove i robote. Ne, ne vrijeđa on zdrav razum on samo aktivnosti (metode) iz kripto svijeta, prenosi u izvršnu vlast. Dovoljno je pametan da je to naučio, ništa drugo nije ni učio (ni iz knjiga a ni iz iskustva) i mi smo ga baš zato birali, zato što ništa ne zna o psihološkom, socijalnom i političkom a ni o Crnoj Gori u trenutku kada mu je vrijednost pala u kripto svijetu a mi se potrudili da mu gubitak nadomjestimo državom. Radujte se! - uskliknuo je. Vladajuća većina je u ovome saglasna i stabilna zahvaljujući njegovim sposobnostima pala im je sekira u med i treba to lizati. Znaju oni da prosude o onome što građani/ke žele (ponovi on mnogo puta) ušuškani iza njegove vizije kripto raja pakuju svoje političke naume do potpunog umirenja Crne Gore. Da li će “stid i strah“ kako to definisa parlametarka Jevrosima Pejović, prevedeno „prijetnje i poniženje“ zaustaviti svaku nadu u budućnost Crne Gore ili će se ta muka artikulisati u smislen odgovor onih koji misle i rade drugačije. Odgovor na koji vladajuća većina može da uradi samo jedno, ono što je uradio ovog puta Milenko Spajić, da ode iz Parlamenta Crne Gore.
 
Ljupka Kovačević, aktivistkinja Anime

OBAVJEŠTENJE
 
PAMTIMO RATNE ZLOČINE U CRNOJ GORI !
 
ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotora je devet godina organizovala obilazak mjesta zločina u Crno Gori. Ta aktivnost sprovođena je povodom obilježavanja prvih godina na dan nezavisnosti/državnosti Crne Gore 21. maja a kasnijih godina 13. jula s ciljem:
 
- Odavanja počasti žrtvama i uvažavanja dostojanstva onih koji su bili žrtve devedesetih;
 
- Prozivanja institucija države da uspostave vladavinu prava za sve i da preduzmu mjere koje obezbjeđuju tranzicionu pravdu - krivičnu, političku i moralnu odgovornost;
 
- Ukazivanja na zločine počinjene u naše ime kako bi se shvatila odgovornost onih koji su inspirisali, podržavali i učestvovali u ratu;
 
- Afirmacije procesa suočavanja sa prošlošću da bi došlo do moralne obnove društva i spriječile zloupotrebe ljudi i zločini u budućnosti.
 
Naš akcija je obuhvatala obilazak i memorijaciju na mjesta ratnih zločina počinjenih na tlu Crne Gore:
 
- Logor Morinj, Opština Kotor, gdje su mučeni civilni i vojni zarobljenici sa ratišta u Hrvatskoj (1991/92);
 
- Centar bezbjednosti Herceg Novi simboličkom mjestu Deportacije muslimanskih izbjeglica (1992);
 
- Bukovica pored Pljevalja u kojoj je sprovedeno etničko čišćenje Bošnjaka (1993);
 
- Kaluđerski Laz pored Rožaja, mjestu gdje su ubijene izbjeglice sa Kosova (1999);
 
- Murino, mjesto gdje su ubijeni civilu u NATO bombardovanju (1999);
 
- Most Cicmil kod Mratinja, (poslednja dva obilaska) gdje je ubijena porodica Klapuh iz Foče.
 
Simboličan pohod, odavanje pošte stradalima i prozivanje državnih institucija na odgovornost ostajalo je bez odjeka u medijskoj i političkoj realnosti.
 
U obilazak mjesta zločina uključivale su se i druge organizacije civilnog društva i pojedinci/ke, ponekad više njih iz lokalne zajednice, a najupornije u podršci bile su aktivistkinje iz Bona Fide iz i Jakub Durgut iz Pljevalja, Velija Murić iz Rožaja, HRA iz Podgorice.
 
U međuvremenu su organizacije civilnog društva HRA, CGO, Građanska alijansa, Inicijativa mladih za ljudska prava i PRIMA Podgorica, proširile aktivnosti vezano za ratne zločine devedesetih i sistematski rade na krivičnoj odgovornosti (praćenje i analiza suđenja, dokumentovanju, procesu pomirenja), kao i na analizi događaja, obilježavanju mjesta zločina i prozivanju bivših i aktuelnih političkih elita da doprinesu ovom procesu ali i na razvoju svijesti kod mladih ljudi o neophodnosti tranzicione pravde.
Promjenom vlasti (smjenom dominacije DPSa) interesovanje političara za mjesta zločina se vidljivo povećalo. Za sada je to selektivno i manipulativno, vezano za stradanje “svojih”, zbog političkih poena na unutrašnjem planu ali i zbog dodvoravanja međunarodnim izaslanicima dok glume potrebu priključivanjua EU. Najčešće je to samo demonstracija njihove nacionalističke ideologije. Mjesta zločina se obilaze radi slike koja se šalje javnosti a ne radi istine i potrebe za pomirenjem, najviše radi homogenizacije svog biračkog tijela. Mediji imaju interesa i vremena da ih uslikaju i proprate što im je nedostajalo kada je to bila samo inicijativa marginalizovanih.
 
ANIMA je odlučila da od ove godine ne obilazi mjesta zločina da u fokus stavi zajedničke inicijative koje ima sa CGO i HRA da podržava njihove sveobuhvatne napore da se zločinci privedu pravdi, da se uvaži patnja žrtava i da se razvija svijest o društvenoj odgovornosti.
 
ANIMA nastavlja da ukazuje na neophodnost tranzicione pravde i povodom praznika državnosti apeluje da se političari privedu pameti, da budu svjesni realnosti, patnje koju su proizveli njihovi prethodnici zadojeni klero-nacionalističkim idejama i da budu svjesni vlastite mentalne ograničenosti koja je proizvedena izostankom suočavanja sa zločinima koji su činjeni u njihovo ime.
 
Državne institucije ne smiju dozvoliti da se to ponovi.

Još članaka...

  1. Performans Građanska Crna Gora Odmah povodom Dana državnosti
  2. 29 godina od genocida u Srebrenici
  3. 19. jun - Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja
  4. Zašto još uvijek nije regulisan status civilnih žrtava rata?!
Stranica 2 od 119