A što sada, kontra(per) cepcija
Autorka : Ervina Dabižinović
Datum : 26. Februar 2020.
U prošlomjesečnom tekstu Nadmoć, rekla sam dovoljno da se zna čime raspolažu ekipe u ovom našem finalu. I mom odnosu prema jednom i drugom timu. Mislim da je jasno da je odgovornost ljudi koji su pokrenuli da se zakon u skupštini usvoji i onih koji su ga proizveli u legitimni akt spreman za primjenu, najveća. Drugi tim ima odgovornost za bezbjednost onih koji hodaju. Obje ekipe imaju odgovornost za eventualno rješenje njihovog bezbjednog povratka u crkvene porte i oltare. Oba tima imaju odgovornost za sve manjine koje se nalaze na rubovimma njihovih djela, a u epicentru moguće eskalacije sukoba. Ne vidim da su se isprsili kako da ponesu odgovornost a o rješenju ovog dugog hoda i jedne i druge kolone u posljednjih trideset godina koji su u javnosti ili van nje stvorili države u državi. Jedan tim je to uradio od partije, a drugi je u državi izgradio državu sa svom neophodnom infrastrukturom od prostora, preko obrazovanja, otvaranja novih radnih mjesta (od manje od 20 sveštenika nekada danas ih ima makar minimum 350) do kvalitetnijeg i ekonomski isplativijeg života... Makar je tako u snimljenim materijalima MPC. I eto ostasmo mi koji nemamo te podobnosti: partiju/državu koja obezbjeđuje pravo na rad, na život, luksuz... dok crkva/država obezbjeđuje sve, od obreda života do obreda oko smrti. Oba tima izgleda da su zaigrala na etničku kartu (znali ne znali) a ona puni već brojne kladionice i privlači sve veći broj kladioničara za ovo finale.