MIR NEMA ALTERNATIVU

Kotor, 04. Mart 2022.
Povodom Međunarodnog dana žena ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotora 7. marta 2022. organizuje performans MIR NEMA ALTERNATIVU na Trgu od oružja, sa početkom u 12 sati. Istog dana biće održana radionica Mir je naša obaveza. Akcije će biti realizovane u sklopu XIII Osmomartovske konferencije, događaja kojeg u kontinuitetu organizujemo od 2009. godine.

Užasnute smo ratom u Ukrajini, vojnom agresijom i stradanjem ljudi. Svjedočimo razaranju i poništenju ljudskih i civilizacijskih vrijednosti ratovima koji se u ovom trenutku vode ne samo u Ukrajini, na koju je s razlogom usmjerena globalna medijska pažnja, već i svih drugih prećutanih i nevidljivih ratova širom svijeta, koji satiru nebrojene živote ispod selektivnog medijskog radara.

Na Međunarodni dan žena, čija su prva obilježavanja početkom druge decenije XX vijeka bila usmjerena i protiv imperijalističkih ratova, dužni smo da znamo, pamtimo i podsjećamo na patnju, gubitke i besmisao koje su žene kroz svu prošlost čovječanstva proživljavale ispraćajući život u rat ili polažući u njega vlastiti. Jedina vrijednost koju stvarno posjedujemo je Život, naša je moć da ga stvorimo i njegujemo, a naša snaga – da ga štitimo i odbranimo.
U namjeri da nam ovih dana svoje ciljeve nametnu kao naše sopstvene, podvalom i zamjenom teza – drske i bezumne vođe pozivaju nas da „slobodu branimo životom“.

Nećemo ih slijediti!
Život ćemo braniti slobodom.

Zadržaćemo slobodu da mislimo, da govorimo i da odbranimo svoj izbor – da ništa nije važnije od života. Ratovi se moraju zaustaviti odmah, jer se ratno nasilje, bol i traume prenose budućim generacijama. Svaki dan rata znači godine patnje. U nemilosrdnu igru globalnog kapitala, koju sirotinja kao i uvijek plaća krvlju, vraćena je nuklearna prijetnja i ravnoteža straha kao alternativa miru. Zato je naša poruka ovog 8. marta nedvosmislena i jasna: MIR NEMA ALTERNATIVU!

8. marta u 12 sati ANIMA će se pridružiti maršu Pažnja!Femicid! kojeg organizuje Centar za ženska prava u Podgorici.

Aktivistkinje Anime

Radovala sam se promjeni vlasti, bilo je puno razloga. U prioritete  bih stavila smjenu bahate, arogantne, otuđene političke elite i nadu da će se nova vlast uhvatiti u koštac sa pitanjima pravde, prava i neravnopravnosti, prvenstveno ekonomsko socijalne  a onda i svih ostalih. Šest mjeseci kasnije, krediti nade su pri kraju. Sve manje vidim boljitka, a za žene vuče na gubitak. Pokreću se periferne teme vezane za tzv. rodnu ravnopravnost (brojevi, brojevi, ..) a suštinska muka ekonomskog nasilja (radna prava, zapošljavanje, povlastice) je zaogrnuta floskulama, dodatno začinjena stereotipnim stavovima. Postaje vidljivo licemjerje  i ponovni pokušaji prevare.  Slika je odnos prema majkama sa naknadama, onima koje su tri godine pokazivale bivšoj vlasti kako se brani dostojanstvo i pravo na ulici i u institucijama koje su ih isključivale.  One, koje su Parlamentarnom većinom dobile naknade, definisane Zakonom o dopunama zakona o dječjoj i socijalnoj zaštiti  (16.jula 2015)

Član 54a - Žena koja rodi troje ili više djece ima pravo, ukoliko to želi, na doživotnu mjesečnu naknadu u visini 70% prosječne neto zarade u Crnoj Gori, ostvarene u godini koja prethodi godini ostvarivanja tog prava. Pravo iz stava 1. ovog člana stiče žena koja rodi troje djece i ostvari najmanje 25 godina radnog staža, odnosno žena koja rodi četvoro ili više djece i ostvari najmanje 15 godina radnog staža. ....

Član 54b. Žena koja rodi troje i više djece ima pravo, ukoliko to želi, na doživotnu mjesečnu naknadu u visini od 40% prosječne neto zarade u Crnoj Gori, ostvarene u godini koja prethodi godini ostvarivanja tog prava. Pravo iz stava 1 ovog člana stiče žena koja rodi troje ili više djece, a koja se nalazi na evidenciji Zavoda za zapošljavanje najmanje 15 godina.” Član 5 Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom listu Crne Gore”, a primjenjivaće se od 1. januara 2016. godine.

Navedeni  članovi zakona a i sam zakon je bio sporan, upinjale su se braniteljke ženskih prava da to dokažu u pripremi zakona. Opozicija nije hajala a pozicija koja je bila protiv zakon, naknadno je  odlučila da ga zdušno u predizbornom periodu sprovodi. Žene obuhvaćene navedenim članovima zakona su ostvarile pravo, koje nisu tražile ali su građani CG odlukom Parlamenta i Vlade stali iza toga. Onda je nakon izbora ženama neustavno i nemoralno oduzeto ovo pravo  29.12.2016. uz naknadnu pamet  da su ova izdvajanja iz budžeta „ opasna po stabilnost budžeta“.  A milioni koje su poklanjalni kriminalcima, što sada postaje dokazivo, su značili stabilnost!  Nisu se dale žene poniziti, nisu dozvoljavale da se bagateliše njihov rad i majčinstvo,  dokazi su  trogodišnji uporni protesti  koji nisu donijeli rezultate ali jesu čvrsto obećanje tadašnje opozicije da će naknade biti vraćene kada dođu na vlast. I došli su. Nekoliko mjeseci šutnje, a onda se problem majki „rješava“ dječjim dodatkom djeci do 6 godina! Mlađani  ministar nevješto a mislim i neznaveno poveza naknadu koju su dobijale ove žene sa  rješavanjem nataliteta. S nevjerovatnom lakoćom  prebrisa njihov rad od 25 godina ( ili 15 gosina) i svede žene koje su se borile za svoje pravo ostvareno PO DVA OSNOVA  na reprodukciju. Ono što su one produkovale ovom društvu radeći na svojim radnim mjestima ode u ništavilo. To je zaista nasilje  a prije svega  ponižavanje rada žena.

Znam da žene dobro znanju svoja prava a i prava onih koji su privilegovani i njihove beneficije neupitne.  Vjerujem da će one naći pave argumente i da neće odustati. Zna li to mlađani ministar?  Zna li to državna sekretarka ( vidljiva nelagoda nije dovoljna)? I da li bi  Crna Gora ekonomski propala zbog tih naknada koje su aminovane od predstavnika građana a da niko nije imao ozbiljne argumente da to ospori. Politikantska igranka sa ženama se ponovo ponavlja. Nisu to jedina novci  koji su oduzeti budžetu. Razlika je što su drugi novci služili da bogati budu bogatiji a ovaj da žene obezbijede u starosti pristojnu egzistenciju ( elementarno pristojnu ) što im kao gubitnicama tranzicije (i bez djece)  i pripada. Da li mogu ljudi sadašnje vlasti da razumiju napore  jedne žene  da ispunjava radne zadatke i podiže djecu (troje, četvoro) u crnogorskom kontekstu ili vjeruju da su ove žene obezbijedile radni staž (15-25g) a onda skoro u vremenu menopauze rodile troje, četvoro djece da bi bile na grbači države i lagodno podizale tu djecu sa 200-300 eura?

Navedeni zakon je sigurno diskriminatorski ali je i sigurno da je njim izglasana najpravednija odluka Parlamenta i Vlade u zadnjih trideset godina i ona se mora odbraniti. Ne treba nova vlast da širi demagogiju o natalitetu već da razmišlja o pravičnosti i poštovanju odluka  institucija, da razmišlja o  socijalnoj pravdi jer je to jedino što će svjedočiti da je došlo do promjene vlasti. Sve druge promjene (kriminal, korupcija) su neminovna kozmetika.

Ljupka Kovačević, aktivistkinja Anime

NEDOPUSTIVI MIZOGINI NAPADI NA BRATIĆ, A NEPRIHVATLJIVO  I DA BRATIĆ BUDE MINISTARKA

Kotor, 17. novembar 2020.

Dana 12. novembra obratili smo se mandataru Zdravku Krivokapiću otvorenim pismom zbog problematičnih stavova profesorice Vesne Bratić koje je diskvalifikuju za predloženu funkciju ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta. Stojimo pri našem zahtjevu i očekujemo da mandatar prestane ignorisati ovaj i slične utemeljene kritike javnosti ukoliko želi da demonstrira drugačiju demokratsku praksu od svojih prethodnika.

Takođe, zbog učestalog nerazumijevanja i zloupotrebe ovog našeg obraćanja, od strane dijela crnogorske javnosti, cijenimo važnim naglasiti i da najoštrije osuđujemo napade na kandidatkinju Bratić po društvenim mrežama koji se odnose na njen lični život. Izrugivanje i posramljivanje kojem je izložena nema, niti može imati, bilo kakvo opravdanje i predstavlja brutalni mizogini napad na ličnost Bratić čija je jedina namjera da povrijedi, uvrijedi i ponizi.

Ovi i ovakvi napadi ukazuju na izuzetno visok stepen mizoginije kojem su često izložene žene u javnoj sferi. Naime, ulaskom u javnu sferu žena u Crnoj Gori može da očekuje ovu vrstu nasilja, odnosno da bude izložena nemilosrdnim, seksističkim, primitivnim napadima koji targetiraju njen privatni život. Na žalost, takvi napadi kojima je sama Bratić izložena surovo demantuju njene stavove o položaju žene u crnogorskom društvu i podsjećaju da je jedini način da se ova neprihvatljiva praksa iskorijeni upravo obrazovanje o ljudskim pravima i osnovama feminističke teorije, kao i dosljedna primjena obavezujućih politika rodne ravnopravnosti i antidiskriminacionih zakona.

Ostajemo čvrsto pri tome da stavovi koje je Bratić iskazala, a koji su bili predmet našeg prethodnog reagovanja, ne samo da ne doprinose smanjenju mizoginije u Crnoj Gori, nego je ojačavaju. Da budemo jasne – obrazovanje o rodnoj ravnopravnosti, ženske studije i seksualno vaspitanje u školama smatramo nužnim uslovom oslobađanja društva od mizoginije. Ukoliko se ovo ne desi nastaviće se praksa proganjanjanja svake žene koja želi da se javno angažuje targetiranjem, zloupotrebom i posramljivanjem njenog privatnog života i ličnih opredjeljenja a protiv toga se dosljedno decenijama borimo.

ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor

Pismo podržale:

Crnogorski ženski lobi Podgorica

Centar za ženska prava Podgorica

Centar za građansko obrazovanje (CGO)

Sigurna ženska kuća Podgorica

Prima Podgorica

SOS Nikšić

Liga glasača Nikšić

Bona fide Pljevlja

SPEKTRA Podgorica

Udruženje LGBT žena  Stana

                                     PAMTIMO LOGOR MORINJ                              

         Povodom 3. oktobra, kada se navršava 29. godina od formiranja Sabirnog centra u opštini Kotor za zarobljenike sa područja dubrovačke regije, nazvanog Logor Morinj, aktivistkinje NVO Anima će organizovati performans  PAMTIMO LOGOR MORINJ na Trgu od oružja u 10 sati.

       Aktiviskinje ANIME su u novembru 2019. godine kod Sekretarijata za kulturu i društvene djelatnosti Opštine Kotor pokrenule Inicijativu za podizanje spomen obilježja ratnim zatvorenicima iz Hrvatske u Sabirnom centru u Morinju (sa inicijativom upoznale: predsjednika  Opštine i Skupštine Opštine, predsjednika Crne Gore, predsjednika Vlade i predsjednika Skupštine CG; ministru pravde i ministru odbrane  kao i Generalni konzulat Republike Hrvatuske  u CG). 

Dobile smo odgovor od predsjednika države i Sekretarijata. Predsjednik nas upućuje na opštinske organe.  Opštinski organi ( Sekretarijat za kulturu sport i društvene djelatosti ) traži od NVO Anime da dostavi :

• Podatke o vrsti i veličini spomen –obilježja
• Predlog teksta koji će biti ispisan na spomen –obilježju
• Predlog načina održavanja spomen –obilježja
• Predlog idejnog rješenja sspomen- obilježja
• Saglasnost vlasnika odnosno korisnika objekta

Odgovorile smo  da je ANIMA podnijela inicijativu,  a ne zahtjev za podizanje spomenika, da nema ni stručne ni finansijske resurse da bi odgovorila na navedene zahtjeve. U pismu upućujemo na važnost čuvanja istine i kulture sjećanja i da očekujemo da Sekretarijat prihvati inicijativu, formira zahtjev za podizanje spomen – obilježja nadležnim organima jer su u mogućnosti da obezbijede navedene uslove. U januaru mjesecu iz Sekretarijata nam odgovaraju  da se spomen obilježje ne može podići prije isteka roka od 50 godina kada se događaj zbio, ali izuzetno može uz saglasnost Vlade Crne Gore i ponovno se od ANIME traže navedeni dokumenti koje je trebalo dostaviti u roku od 7 dana. Iz vođene komunikacije između ANIME i nadležnih organa razumjele smo da nema dovoljno političke volje da se naša inicijativa formuliše u zahtjev prema organima Republike.

Na današnji dan podsjećamo da je neophodno napraviti spomen obilježje u Morinju. Ne posjedujemo stručne i finansijske resurse za obezbjeđivanje odgovarajućih uslova za realizaciju,  ali znamo da Opština raspolaže i finasijskim i stručnim resursima koji bi mogli da obezbijede ove uslove, a naša organizacija stoji na raspolaganju u stručnom obrazlaganju potrebe za ovim činom uvažavanja žrtava.

ANIMA je u dugom periodu, naročito od vremena sticanja nezavisnosti, ukazivala na neophodnost suočavanja građanstva Kotora sa ovom činjenicom na različite načine: uličnim akcijama, saopštenjima, flajerima, prikazivanjem filmova o Logoru Morinj, obilaskom ovog mjesta u kontiniutetu, simboličkim obilježavanjem polaganja cvijeća, održavajuci tako kulturu sjećanja na mjesta preživljene patnje i učinjenog zločina. 2019.g Anima je uradila istraživanje o stavovima i informisanosti u organima lokalne uprave prema ratnom zločinu u Mornju, te napravila analizu sa zaključkom da je, uprkos još uvijek jasnih otpora opštinske vlasti da se u potpunosti suoči sa ovim zločinom, iskazana potreba za obilježavanjem ovog mjesta. Izdale smo publikaciju sa rezultatima istraživanja „Pamtimo logor Morinj” i dokumentovale prikupljenje podatke.

Podsjećamo, u Sabirnom centru je u periodu od oktobra do avgusta 1992. godine bilo smješteno oko 300 zatvorenika iz Republike Hrvatske, koji su bili izloženi  nečovječnom ponašanju i torturi. O ovim zločinima svjedoči sudski proces od pokretanja istrage 2007. do izricanja pravosnažne presude  februara 2014. U sudskom procesu su osuđene četiri osobe ukupno na 12 godina zatvora. Donesene su 154 odluke o reparaciji i dosuđeno je 1.485.510 €  finansijske nadonade zatvorenicima. Istina o ovim dešavanjima je još uvijek sakrivena od javnosti u Kotoru.

Apelujemo na opštinske organe da prihvate inicijativu, formulišu zahtjev i iskažu političku volju za postavljanje spomenika, kao čina njegovanja kulture sjecanja, čime bi ispoštovali žrtve torture, zvanično pružili  ruku pomirenja (oprosta) i stvorili uslove za mirovno vaspitanje mladih generacija.

Aktivistkinje Anime