DRUGAČIJI SVIJET JE MOGUĆ

Dragi Kotorani i Kotoranke,

Evo nas u sred ljeta, stađuna koji u najvećoj mjeri potencira uglavnom slabo zanimanje koje tokom godine postoji za naše “naselje gradskog karaktera”.  U duhu novog vremena, novi vjesnici proljeća postaju kruzeri koji kontingente zainteresovane ljudetine uredno istovaruju pred glavna gradska vrata, najavljujući dugo sporo ljeto u svom njegovom sjaju i bijedi.

IZMEĐU SPOMENIKA I ZABORAVA

Drage Kotoranke i dragi Kotorani,

Danas bih željela da sa vama podijelim nemir i nelagodu, ali i razmišljanja na koja me je nanovo pokrenuo serijal TV Kotora “Drugo lice grada”. Dok prvo lice Kotora mislimo da poznajemo, ovaj nam serijal predstavlja njegovo naličje, galeriju mučnih razglednica prezrenih i napuštenih ili sporadično skvotovanih mjesta, koja su iz nekadašnje slave pala u masnu kaljugu neuspjelih ili pak, paradoksalno, posve uspjelih privatizacija.

ISTORIJA KOJE NEMA

Drage Kotoranke i dragi Kotorani,

Ovih se dana u našem gradu održava izuzetno zanimljiva izložba “Istorija koje nema”. Vjerovatno je većina vas upoznata sa ovim dešavanjem koje zapravo predstavlja dio većeg istraživanja dvije NVO Expeditia i Anime, a to je izrada ženske mape Boke Kotorske. Ukratko, željele smo odgovoriti na jednostavno pitanje: “Gdje su žene u našoj istoriji?”

Autorka: Paula Petričević

Škola u koju je prošlog mjeseca krenuo moj sin nosi isto ime kao i kada sam ja kretala u nju, jedva čekajući da položim pionirsku zakletvu, ne bih li bar malo dorasla ondašnjim društveno prihvaćenim idealima. Nakon svih užasa kroz koji smo kao region prošli, ne mogu a da se ne pitam, ako smo i pored tih i takvih ideala uspjeli da izgradimo koncentracione logore na kraju dvadesetog stoljeća u srcu Evrope i na nekad antifašističkom tlu, u kakvu onda generaciju izrastaju današnja djeca koja se ne zaklinju nikome i ničemu, koja se bez vertikale veru uz pijedestal Moloha profita, jedinog ideala i božanstva koji je svijet na umoru uspio da izluči iz svog trulog i trošnog tijela.