Zalog odanosti, kontra(per)cepcija, januar
autorka:Paula Petričević
Dakle, sjećanje na slobodu, ma koliko moćno, jasno i živo ono bilo, ne može preživjeti baš sve. Posebno ne mudrog vladara. Ponajmanje onog koji se ravna prema savjetima političkog vizionara iz 16. vijeka.
Nastojeći da zadobije milost Lorenca Medičija negdje oko 1513. godine, njegov sluga pokorni, Nikolo Makijaveli, izlazi pred Lorencovo „svetlo lice sa zalogom svoje podaničke odanosti“ – djelom „Vladalac“. Ovaj „skromni poklon“, kako ga Makijaveli naziva, ispostaviće se kamenom temeljcem moderne filozofije politike, u kojem on, između ostalog, savjetuje vladaocu kako da pod svojom vlašću zadrži grad navikao da živi u slobodi: „Onaj ko zagospodari jednim gradom, naviklim da živi u slobodi, a ne uništi ga, danas sutra će on uništiti njega, jer u tom gradu pobuna se uvek diže pod izlikom da se to čini u ime slobode i za odbranu starih običaja koje ni vreme ni primljena dobročinstva ne mogu prekriti velom zaborava. I ako se stanovnici grada ne razjedine ili ne rasele, sećaće se svoje slobode u svakoj prilici, kao što je bio slučaj sa Pizom posle stogodišnjeg robovanja Firentincima.“